Baš kao što je bio slučaj s nedavnim biografskim filmom o Bobu Marleyu, identična situacija je s biografskim filmom o Amy Winehouse. Sve one koje zanima lik i djelo ove prerano preminule britanske glazbenice, bolje neka pogledaju još jednom Oscarom nagrađeni dokumentarac "Amy" Asifa Kapadie. "Back to Black" koji je Sam Taylor - Johnson režirala po scenariju Matta Greenhalgha je još jedan u nizu generičkih i potpuno nepotrebnih biografskih filmova o poznatim glazbenicima u kojem o protagonistici ne saznajemo baš ništa što i nismo prije znali. Da je recimo ovaj film gledao netko tko nikad nije čuo za Amy Winehouse, vjerojatno bi pomislio da je riječ o potpunoj bezveznjakinji.
Anonimna britanska glumica Marisa Abela pokušava kopirati manirizme glazbenice koju glumi te je se šminkom i make-upom pokušava učiniti što sličnijom samoj Winehouse. Ponovno se tu praktički cijela karijera utrpala u jedan cjelovečernji film, a ovo bi se moglo svidjeti valjda samo onim zagriženim fanovima Amy Winehouse jer ima tu puno pjevanja i nastupa. Uopće tu ne dobivamo dojam njene tragične sudbine, već se ona čini kao neka razmažena i inatljiva bezveznjakinja koja će iz potpuno nejasnih razloga završiti s još većim bezveznjakom od sebe. I taj bezveznjak po imenu Blake (Jack O'Connell) će je navući na teške droge pošto je travu i žesticu već i ranije trošila.
Možda sam malo prestrog, ali jednostavno me živciraju ovakvi površni i šupljikavi filmovi kojima uopće i nije cilj pokušati doći do neke dubine, zagrebati ispod površine i pokušati dokučiti tko je bila protagonistica. Već je valjda bitno samo da i mlađa publika čuje za Amy, da se njena muzika i dalje vrti na Spotifyu, Youtubeu i ne znam gdje već ne, a obitelj koja vjerojatno ima prava na tantijeme njene glazbe i koja stoji iza ovog filma, da nastavi ubirati pare. Naravno da je najjači adut «Back to Black» glazba i svjesni su toga i autori pa valjda svaku Amynu pjesmu čujemo u ovom površnom, otužnom, baš prosječnom filmu.
Primjedbe
Objavi komentar