Nurija Bilgea Ceylana danas mnogi ističu kao najboljeg i najuspješnijeg turskog filmaša svih vremena, a možda neki i ne znaju da je on umjetničku karijeru počeo kao fotograf. Tek u srednjim tridesetim godinama života počeo je Ceylan snimati filmove, a naturalistička dokudrama "Mayis Sikintisi" ili "Clouds of May" bio je tek drugi dugometražni film koji je snimio. Film je to u kojem se gotovo potpuno brišu granice između igranog i dokumentarnog filma, a premijeru je ova drama imala u natjecateljskom programu festivala u Berlinu. Posve je očito ovdje da je Ceylanov duhovni učitelj bio legendarni iranski art-filmaš Abbas Kiarostami, a radnju filma je smjestio u rodno mjesto svog oca, selo Yenice na Dardanelima.
I ne samo da je radnju smjestio u rodno mjesto svog sela, već oca i majku glavnog protagonista filma igraju stvarni Ceylanovi roditelji. Emin (Emin Ceylan) je stari zemljoposjednik koji se pokušava boriti protiv plana vlade da sruši šumu koja se nalazi na njegovoj zemlji. Oni koji su porušili šumu i kultivirali zemlju, ta je zemlja sada njihova, a oni koji su na svojoj zemlji ostavili šumu, sada bi im je država uzela, žali se Emin sinu koji se vratio kući kako bi snimio film. Očigledno je kako nezavisni filmaš Muzaffer impersonira samog Ceylana jer i protagonistova je ideja snimiti u rodnom mjestu introspektivnu dramu u kojoj će stvarni mještani odglumiti sami sebe.
Kao i često u kasnijim filmovima, Ceylan inspiraciju dijelom pronalazi i u djelima svog omiljenog pisca, Rusa Čehova i njegovog "Voćnjaka trešanja" jer i u "Clouds of May" šuma koju bi država srušila služi kao metafora za rušenje i prekidanje tradicionalnog seoskog života. I dok stari Emin pokušava naučiti zakone kako bi se borio s puno moćnijim suparnikom i dokazao da je u pravu, Ceylan na svoj opservacijski način prikazuje tu prirodu, stabla, potoke, planine koje će nadživjeti sve one koji ih pokušavaju podjarmiti i prilagoditi sebi. I dok stari Emin muku muči sa svojim brigama, tu je i njegov sin koji ga tlači da bi on bio savršen izbor za glavnu ulogu u njegovom filmu. I ne samo on, gotovo sve članove svoje proširene obitelji Muzaffer planira angažirati kao glumce u svom filmu, a djeluju ti gotovo pa metafilmski trenuci čak i pomalo ironično.
Vidimo Mezaffera kao tipa koji je perfekcionist, sitničav i skupa s nekolicinom bliskih suradnika gnjavi svoju rodbinu odnosno naturščike koji i nisu oduševljeni s namijenjenim im ulogama. Jer dok u stvarnosti svi oni djeluju tako prirodno i autentično, čim se upale kamere nastaju problemi jer svi kao da se smrznu, samo gledaju u kameru i djeluju neprirodnol Tu je i Muzafferova ili bolje rečeno Nuri Bilgeova majka Fatma (Fatma Ceylan) koja stalno razmišlja o tome kako je stara i kako će ubrzo umrijeti, a snimio je ovaj turski sineast baš posebnu dramu nabijenu specifičnim humorom ili bolje rečeno ironijom, autoironijom. Snimljeno je to u metafilmskom, gotovo cinema verite stilu, a "Clouds of May" je ujedno i pravi pokazatelj što kasnije možemo očekivati od Ceylana koji je svoj stil, tehniku, preciznost i viziju razvio do savršenstva.
Primjedbe
Objavi komentar