Rumunj Radu Jude nastavlja snimati potpuno neobične, gotovo pa godardovski anarhične filmove, no ova satira vjerojatno mi je bila nešto najgore što je ovaj inače iznimno zanimljiv filmaš do sada snimio. Bilo mi je ovo od početka do kraja užasavajuće iritantno, potpuno nepotrebno razvučeno na gotovo tri sata, a ponovno Jude tu metafilmski gotovo pa miješa stvarnost i fikciju. Nešto što mu je bolje ili lošije funkcioniralo u prethodnim filmovima, ovdje mi uopće nije sjelo premda je očito što je on ovim filmom htio pokazati. Po Radi je apokalipsa već stigla i već je proživljavamo jer je ljudska vrsta prošla onu granicu idiotizma i gluposti nakon koje više nema povratka.
Taj idiotizam i tu potpunu ispraznost života pratimo ovdje kroz pustolovine (možda je to preoptimističan izraz) kasting direktorice Angele (Ilinca Manolache). Ona se vozi Bukureštom i snima kandidate za nekakav propagandni video multinacionalne kompanije o sigurnosti na radnom mjestu. Ti kandidati su ljudi koji su doživjeli ozljede na poslu, a snimljeno je to crno - bijelom fotografijom. Dok se vozi, Angela povremeno krati vrijeme snimanjem za neku društvenu mrežu vulgarne i neukusne video uradke u kojima si kroz neki filter zalijepi brkove i bradu pa izgleda kao muškarac. Uz sve to, Jude je u film namontirao i segmente nekakvog treš rumunjskog filma iz 1981. godine o taksistici koja vozi ljude Bukureštom. Na kraju, imamo uznemirujuće dugu scenu u kojoj se snima taj promotivni video s jadnikom koji je ostao doživotni invalid ozlijedivši se na poslu.
No, dok su Judeovi filmovi u ranijim slučajevima, počevši od još uvijek najboljeg mu "Aferim!" bili duhoviti, ovo mi je bilo potpuno neduhovito. Gledanje ovog filma pokazalo se kao pravo mučenje tako da su svi zanimljivi detalji i provokacija ostali izvan svega. Sviđa mi se kod Judea što baš voli izazivati i provocirati i što sjajno secira društvo prikazujući sve apsurde današnjice. Pogotovo tih još uvijek tranzicijskih društava i država kao što je rumunjsko koje stremi nekim zapadnim standardima i zapadnom životnom stilu, a i dalje je u duši pravi turbofolk. Istovremeno taj zapad i dalje na sve te zemlje i ljude iz tih zemalja gleda kao na neke barbare i divljake ma koliko se oni trudili ugoditi im, na jeftinu radnu snagu koja postoji samo zbog njegove milosti.
Tim više mi je žao što je ovaj film tako užasavajuće iritantan. Glavna protagonistica je, možda i intencijski, stravično antipatična, a takvi su gotovo svi likovi. Iako se sve odvija dinamično i brzo, čini se kao da se stalno vrtimo u krug, a opet tu Jude ubacuje i neke metafilmske trenutke kao što su križevi na cesti na kojoj su poginule stotine i stotine ljudi, no traje ta scena i traje, valjda on mora tu prikazati baš svaki križ. Posebno je bolna sama završnica filma kada se njemački producenti predvođeni gđom Goethe (Nina Hoss) odluče da će baš tip koji se preziva Šupak biti u promidžbenom videu. I traje to i traje, skoro pa sat vremena maltretiranje i čovjeka i nas s tom scenom tako da sam uz tu farsu do kraja izgubio živce.
Primjedbe
Objavi komentar