Bio je "Rope" vjerojatno najeksperimentalniji i najneobičniji film u sjajnoj karijeri Alfreda Hitchocka. Dakako, ne tematski jer misteriozna ubojstva (koje zapravo ovdje uopće i nije misteriozno, barem ne gledatelju) bila su čest motiv u njegovim filmova. Ističe se "Rope" stilski jer djeluje ovaj film kao da je snimljen u jednom neprekinutom kadru. I dok se danas takvi filmovi čak i relativno često snimaju, potkraj četrdesetih to i nije bilo moguće jer je kapacitet tadašnje filmske kamere bio najviše deset minuta vrpce. Zato se Hithcock poslužio ovdje nekim zanimljivim trikovima kako bi gledatelj dobio dojam da je film snimljen u jednom neprekinutom kadru koji počinje ulaskom kamere u stan u Manhattanu.
A ondje vidimo dva mladića kako ubijaju trećega i spremaju ga u kovčeg. Ubrzo doznajemo da se ubojice zovu Brandon (John Dahl) i Phillip (Farley Grainger), a ubijeni je njihov nekadašnji školski kolega David. Razlog zašto su Brandon i Phillip odlučili ubiti svog prijatelja je krajnje bizaran i okrutan. Oni žele dokazati vlastitu superiornost nad ostatkom društva činjenicom da su sposobni izvesti nešto što se naziva savršeno ubojstvo. Jer nakon smještanja Davidovog tijela u kovčeg, oni će ga postaviti nasred sobe u kojoj organiziraju zabavu za šaroliko društvo među kojim su i otac, tetka i zaručnica ubijenog.
Među gostima je i njihov nekadašnji profesor, izdavač Rupert Cadell (James Stewart) koji ih je zapravo svojim učenjima i inspirirao na ovu ideju. Naravno da im profesor nije naložio da nekoga ubiju, no Nietzscheov koncept kako su neki ljudi superiorniji i važniji u odnosu na druge, potaknuo ih je da izvedu nešto tako okrutno. Vjeruje dominantniji Brandon i sve preplašeniji Phillip da bi stari profesor mogao cijeniti njihovo "umjetničko djelo", kako ga smatraju, no Rupert kao da će jedini predosjećati da nešto tu ne valja i da su njegovi bivši učenici potpuno izokrenuli ono što ih je učio.
I nije "Rope" klasični murder mystery kakve je Hitchcock na veliko snimio, već je to psihološko - filozofski triler koji je po izlasku prilično zbunio publiku i kritiku. Čak je i sam Hitchcock za "Rope" kasnije rekao da je to eksperiment koji baš i nije profunkcionirao onako kako ga je zamislio. No, unatoč tome ovo je i dalje iznimno zanimljiv film te i do današnjeg dana jedan od najneobičnijih eksperimenata koje je pokušao neki od studijskih režisera za veliku produkcijsku kuću. U tehničkom smislu Hitchcock kao da je želio pokazati da je sposoban izvesti nešto što se od njega ne očekuje, a način snimanja koji je koristio za "Rope" poslužio je mnogim kasnijim režiserima kao putokaz za snimanje interijera.
Primjedbe
Objavi komentar