Iskusni danski filmaš Niels Arden Oplev snimio je emotivnu dramu o odnosu dvije sestre koja je dvjema glumicama donijela nagrade u izboru za danski film godine. Sofie Grabol je starija sestra Inger, žena u kasnim četrdesetima koja boluje od shizofrenije, a Lene Marie Christensen je mlađa sestra Ellen. Ona i njen muž povest će Inger na izlet u Pariz zajedno s grupom turista, a shvatit ćemo da Pariz nije izabran slučajno jer Inger je ondje provela dio života. Radnja filma se odvija nekoliko tjedana nakon pogibije engleske princeze Diane u glavnom francuskom gradu, a bio je "Rose" jedna od onih humanističkih, empatičnih drama sa snažnim glumačkim izvedbama.
Iako Inger u početku nije oduševljena idejom da ide na put, privremeno će ona ipak napustiti ustanovu u kojoj očigledno živi već godinama. Iako djeluje ona prilično dezorijentirano zbog svih lijekova kojima se kljuka, i dalje ona ima neku oštrinu, a što joj je na pameti, to odmah i lupi. Tako će odmah na početku svim putnicima u busu reći da je shizofreničarka, a to će automatski izazvati i predrasude kod dijela putnika. Pratimo ovu priču i iz perspektive Inger, ali i iz Ellen koja također proživljava tešku dramu i čovjek si mora pomisliti što proživljava sestra osobe kao što je Inger.
Kroz povremene kratke flešbekove saznajemo neke detalje iz Ingerina života u mladosti i što je dovelo do njenog psihičkog sloma. Jak adut filma su zaokruženi i uvjerljivi likovi, posebno Inger koja iz koje je Grabol izgradila lik kojeg možemo razumjeti i donekle shvatiti njenu patnju i bol. Djeluje ona kao stvarna osoba, a odlazak u grad u kojem je provela mladost i koji je bio okidač za ono što joj se dogodilo, bit će za nju istovremeno i stresno, ali i okidač da se suoči s vlastitim demonima i pokuša nastaviti živjeti. Bio je na kraju "Rose" kvalitetna drama koja izbjegava patetiku i upadanje u pretjeranu sentimentalnost, čak povremeno i razbijena humorom.
Primjedbe
Objavi komentar