Za razliku od većine filmaša podrijetlom iz Maroka koji karijeru grade u Francuskoj, Fyzal Boulifa kao dijete je s obitelji preselio u Englesku gdje je i snimio prve filmove. Njegov prvi film "Lynn + Lucy" bio je tipična britanska socrealistična drama o dvije prijateljice iz socijalnih stanova u Essexu, a u "The Damned Don't Cry" se vratio u zemlju svojih roditelja i snimio zanimljivu, na trenutke tragikomičnu dramu o odnosu majke i sina. Humanistička je to drama kojom propitkuje postokolnijalne odnose u Maroku i odnose između modernosti i tradicije, a u glavnim ulogama briljantno je dvoje glumačkih debitanata.
Selim (Adbellah El Hajjouji) je tinejdžer koji živi sa svojom sredovječnom majkom Fatimom-Zahrom (Aicha Tebbae) u sobičku tako malom da ima mjesta samo za jedan krevet na kojem zajedno spavaju. Jednog jutra mama će sinu reći da ide na razgovor na posao, no umjesto toga zaputit će se ova žena koja skriva da je prostitutka na susret s novim klijentom. Taj susret neće dobro proći jer će je potencijalni klijent pretući i opljačkati, nakon čega će Selim i Fatima odseliti i krenuti na put, a to je očito način života na koji je ovaj bijesni mladić navikao. Prva postaja na tom putu bit će povratak njenoj roditeljskoj kući i starom ocu, no neće tamo biti toplo primljeni jer ostatak obitelji prezire Fatimu i smatra je sramotom obitelji.
No, Selim će ondje čuti brutalnu istinu o svom postojanju i o svojoj majci i shvatit će da se cijeli njegov život temelji na lažima. Ispostavit će se da njegov otac uopće nije umro, već je njegova majka kao djevojka imala velike ambicije i željela je više od života na selu i ostatka obitelji. Još od mladosti obitelj ju je prezirala jer se šminkala, odijevala pomalo kičasto, bila je ponosna na svoju ljepotu, no ona joj ništa dobrog nije donijela jer je po dolasku u grad silovana, a plod toga je bio Selim. Kad sazna ono što je majka od njega skrivala, odnos Selima i Fatime će se bitno promijeniti, no svejedno će se oni zaputiti u grad Tangier gdje će Selim nakon nekog vremena shvatiti da je on jako sličan svojoj majci.
Priča će se tu neočekivano razviti jer na sve načine Selim će pokušati raskinuti veze s pomalo posesivnom majkom i osamostaliti se. Svo to vrijeme on će bijesniti u sebi, boriti se sa samoprijezirom, pokušati se snaći bez nje i riješiti te bolesne simbioze koja kao da ga prožider. S druge strane Fatima kao da će pokušati povratiti barem djelić godinama izgubljenog dostojanstva i upoznat će starog vozača autobusa od kojeg skriva prirodu svog posla. No, tu će uskočiti Selim koji će se majci pokušati osvetiti na svaki mogući način, kao da uopće ne shvaća da je Fatima zapravo tijekom cijelog života bila žrtva užasnih okrutnosti muškaraca, a kako to izgleda mogao bi on osjetiti na vlastitoj koži. Zanimljiv je to i zreo, pametan i dinamičan film koji je premijeru imao u tjednu kritike festivala u Veneciji.
Primjedbe
Objavi komentar