"Predskazanje" ili "The Omen" Richarda Donnera iz 1976. godine i danas se smatra jednim od najboljih religijskih horora svih vremena. Baš kao i gotovo svi klasici, i taj je legendarni film doživio razne remakeove, nastavke i što sve već radi holivudska industrija kad procijeni da bi se mogli ižmikati novci iz publike. Red je sada došao na novi film iz "The Omen" univerzuma, a prequel originalnog filma zapravo se pokazao kao ugodno iznenađenje. Radnja "Prvog predskazanja" odvija se uoči radnje originalnog filma u kojem na početku američki diplomat u Rimu Robert Thorn (Gregory Peck) i njegova supruga Katherine (Lee Remick) dobivaju dijete i ne znajući da je maleni Damien budući antikrist.
U filmu koji kao redateljica potpisuje dugometražna debitantica Arkasha Stevenson pratimo događaje uoči Damienovog rođenja, a "Prvom predskazanju" nije puno naškodilo ni što zahvaća gotovo identičan teren kao još jedan film koji se pojavio gotovo istovremeno odnosno "Immaculate" sa Sydney Sweeney. I ovdje se radnja odvija u Italiji početkom sedamdesetih i to uglavnom u samostanu u koji je stigla mlada kandidatkinja za redovnicu iz Amerike koja bi se ubrzo trebala zarediti. Margaret (Nell Tiger Free) u Rim stiže 1971. godine, baš kada ondje ključaju ljevičarski prosvjedi, a stigla je ona u Italiju na nagovor kardinala Lawrencea (Bill Nighy) koji se brinuo o njoj još otkako je kao dojenče završila u sirotištu u Americi.
Dakako, već u prologu vidimo da se tu nešto mračno i okultno događa među crkvenim redovima u Italiji, a i Margaret s vremenom kao da će početi osjećati da neko zlo stanuje u samostanu. S kolegicom Luz odlučit će Margaret malo okusiti noćni život i draži Rima prije nego što se zaredi, a mora se priznati da je Stevenson od početka do kraja stvorila baš jeziv ugođaj. Kako se radnja odvija sedamdesetih u Italiji, tako i "The First Omen" ima ne samo pomalo tipični giallo štih, već baštini ovaj film i duh "Rosemaryne bebe", no u svakom trenutku je jasno da je riječ o filmu iz "The Omen" univerzuma. Odlično Stevenson tu kombinira gotovo pa neorealistički prikaz Rima početkom sedamdesetih s klasičnim religijskim supernatural hororom u kojem osjećamo paranoju, jezu, a sve je začinjeno i s nekoliko iznimno brutalnih i šokantnih hororskih scena. Bilo je ovo iznad očekivanja, kvalitetan horor baš s retro štihom, a opet tako moderan u kritici današnjeg kršćanstva kao licemjerne organizacije koje po svaku cijenu želi zadržati moć i utjecaj nad ljudima.
Primjedbe
Objavi komentar