Englez Sean Harris jedan je od onih ne pretjerano poznatih glumaca koje će po imenu teško tko prepoznati, no čim ga ugledamo, sjetit ćemo se da smo ga već vidjeli bezbroj puta. I to uglavnom kako glumi neke prilično jezive tipove, a u ovom mračnom australskom trileru s dugom sijedo - crvenkastom bradom djeluje on i stepenicu iznad jezivog. Čak uznemirujuće i prije nego što uopće shvatimo što je i tko je njegov lik u filmu snimljenom prema istinitim događajima kojim se australski filmaš Thomas M. Wright predstavio u sekciji Un Certain Regard festivala u Cannesu.
Harrisovog lika koji se predstavlja kao Henry Teague upoznajemo dok se vozi autobusom, a slučajno će s njim razgovor započeti tip koji će u njemu prepoznati osobu koja bi mu dobro došla u njegovim kriminalnim aktivnostima. Predložit će on Henryju da postane član njegove kriminalne organizacije, a kada ovaj pristane, prespojit će ga drugom članu te misteirozne organizacije koji se predstavlja kao Mark Frame (Joel Edgerton jedan je i od producenata filma). Vrlo brzo Mark će postati Henryjev "handler", on će ga početi uvoditi u kriminalno podzemlje i povezivati s likovima iz više hijerarhije. Ili se barem tako šutljivom i baš odbojnom čudaku čini. No, ne samo Mark, već i tip koji mu je prišao u autobusu su policajci na tajnom zadatku, a Henry je osumnjičen da je nekoliko godina ranije ubio dječaka.
Nažalost, ovo je gotovo nemoguće izvesti bez spoilera, no već nakon petnaestak minuta shvaćamo da to policija radi klopku za Henryja zato što smatraju da je to jedini način da saznaju što se dogodilo i je li on stvarno ubojica. Mark će tako imati zadatak približiti se tom creepy tipu i zadobiti njegovo povjerenje, a snimljen je "The Stranger" prema jednoj od najzahtjevnijih operacija u povijesti moderne australske policije. I mora se priznati da su smislili oni nevjerojatan plan kako pokušati iz Henryja izvući ono što im treba i to na način da će jednog potpuno sociopatskog kriminalca i ubojicu pokušati smjestiti u okruženje koje bi mu trebalo savršeno odgovarati. Okruženje za koje misli da se sastoji od sličnih nemoralnih pa i poremećenih ljudi poput njega koji bi ga mogli razumjeti.
I prije nego što uopće shvatimo tko je Henry sve to djeluje nekako mračno, nelagodno, misteriozno, uznemirujuće, a kada nam postane jasno što je posrijedi, tek tada postaje ovaj kvalitetan australski true-crime triler posebno jeziv. I dok Harrisov lik i fizički tjera strah u kosti i izaziva gotovo pa gađenje čim ga prvi out ugledamo, on još i nekako nerazumljivo govori, mrmlja sebi u bradu, ponaša se baš kao potpuni psihopat. I Harris je tu odradio strašan posao, a za njim puno ne zaostaje Edgerton, čiji lik također ima dugu kosu i bradu, kako bi takvom pojavnošću kod njega zadobio povjerenje. Svjestan je Mark da je Henry potpuno čudovište i provođenje vremena s takvim čovjekom kod undercover policajca doslovno izaziva noćne more i stvara nezamisliv psihološki pritisak, no ako žele čvrste dokaze da je upravo on ubio dječaka, drugog izbora nema.
Primjedbe
Objavi komentar