Baš sam nedavno razmišljao kako se gotovo uopće više ne snimaju filmovi o vijetnamskom ratu. I dok je taj rat od 70-ih pa sve do 90-ih bio najzanimljiviji za američke sineaste i snimljeni su brojni sjajni filmovi koji su ga tematizirali, jedini film iz 21. stoljeća koji se dotiče te neuspjele američke intervencije je "We Were Soldiers" s Melom Gibsonom. I kad se činilo da su potpuno iscrpljene sve priče o Vijetnamu pojavila se ova mini-serija čiji je autor jedan od omiljenih mi Koreanaca Park Chan-wook (Oldboy, Mr. i Mrs. Vengeance, Decision to Leave). Park i Kanađanin Don McKellar snimili su "The Sympathizer" prema istoimenom Pullitzerom nagrađenom romanu vijetnamsko - američkog pisca Viea Thanga Nguyena, a posebnost je da priču pratimo iz perspektive sjevernovijetnamskog špijuna koji se infiltrirao u Ameriku.
Doduše, sami rat u Vijetnamu pratimo tu tek rubno i tek u prvoj epizodi koja završava bježanijom Južnih Vijetnamaca i preostalih Amerikanaca nakon poraza. Među njima je mladić kojeg znamo samo kao Kapetan, sjeverni Vijetnamac koji se infiltrirao u vojsku Južnog Vijetnama i čiji je otac bio Francuz, a majka Vijetnamka. I umjesto da pad ili oslobođenje Sajgona, ovisno iz čije perspektive se gleda, on dočeka sa šampanjcem ili barem pivom od bambusa (ili što se već pije u tom dijelu svijeta), Kapetan će dobiti zadatak nastaviti borbu u Americi. I živjet će on ondje s izbjeglicama iz Južnog Vijetnama i usput ih špijunirati te dojavljivati Vietkongu, a svo vrijeme vodit će se u njemu i unutarnja borba između lojalnosti komunizmu i sjeveru i novom ugodnom životu u Americi koji ga privlači.
I cijelu tu priču pratimo retrospektivno i Kapetan je pripovjedač jer sve ono što mu se dogodilo poslije pada Sajgona on detaljno obrazlaže dok je u kampu za preodgoj Sjevernog Vijetnama. Park je ujedno i režirao prve tri epizode (jednu je režirao i odlični Brazilac Fernando Meireles) te udario stilski i vizualni pečat i ritam serije, a snimljeno je to baš u njegovom stilu. Lepršavo, divlje, pomalo kaotično, a opet tako šarmantno s nekako ciničnim, ironično - satiričnim duhom i štihom. Genijalna odluka bila je da se izvanrednog Roberta Downeya angažira ne za jednu, već tumači on tu čak četiri različite uloge. I baš poput Petera Sellersa u "Dr. Strangelove", tako je i Downey groteskan i karikaturalan u svim tim ulogama, bilo je da je agent CIA-e Claude, profesor orijentalnih studija, kalifornijski kongresmen ili novoholivudski filmaš čiji je lik očito zamišljen po Coppoli.
Otima jednostavno Downey show svaki puta kada se pojavi i očigledno je da se vrhunski zabavlja. I dok nama svi ti azijati izgledaju jako slično, ponekad gotovo neprepoznatljivo, kako je cijela priča iznesena iz vijetnamske perspektive, tako se autori možda poigravaju tim stereotipima pa smo i azijatima svi mi bijelci jako slični, gotovo identični. Snimljeno je to u retro štihu i retro kametom tako da i po tome sve izgleda kao da se zaista događa sedamdesetih, a na zanimljiv način se "The Sympathizer" poigrava i s tipičnim američkim stereotipima i predrasudama prema Azijatima. Kinezi, Japanci, Vijetnamci, Koreanci, njima je sve isto što će posebno doći do izražaja tijekom snimanja filma o ratu u Vijetnamu za koji će Kapetan biti angažiran kao konzultant.
Činjenica je da su prve tri epizode koje je režirao Park nekako i najnadahnutije i u tim trenucima se činilo da bi "The Sympathizer" mogao biti jedna od najboljih serija godine. Iako kasnije kvaliteta mrvicu pada, i dalje je to iznimno zanimljiva i zabavna, baš fino promišljena i originalna serija koja donosi posve drukčiji pogled na vijetnamski rat od onog na koji smo inače navikli u američkoj kinematografiji. Ciničan je to pogled s distancom od gotovo pola stoljeća na to vrijeme kada su se Amerikanci nakon poraza i bijega iz Vijetnama prema svojim dojučerašnjim saveznicima ponijeli kao zadnje pi.ke, ostavili ih na cjedilu, a tek njih nekolicinu doveli u Ameriku pa snađi se druže.
Primjedbe
Objavi komentar