Bio je ovo još jedan niskobudžetni američki indie kojem sam iz nekih teško razumljivih razloga odlučio dati šansu i umalo zaspao gledajući ga. Iako ideja koju je osmislio iskusni australski nezavisni filmaš Antonio Tibaldi i nije bila loša i nezanimljiva, pokazao se "We Are Living Things" kao još jedan od onih pomalo pozerskih i pretencioznih filmova koji kao da se posebno trude umrtviti neshvatljivo sporim tempom. Ugođaj je ovdje misteriozan, glavni likovi čak su i zanimljivi, no što to vrijedi kada je sve upropašteno tromošću i monotonijom.
Chuyao (Xingchen Lyu) je mlada kineska ilegalka koja preko dana radi u kozmetičkom salonu, a po noći je ona prostitutka za krijumčara ljudi. Da za nju nema bijega, shvaćamo u sceni kada je njen makro natjera da u tijelo ugradi uređaj za praćenje pomoću kojeg stalno zna gdje se nalazi. Sasvim slučajno Chuyao će potpuno fascinirati meksičkog ilegalca Salomona (Jorge Antonio Guerrero iz Rome) koji je došao k njoj obaviti neke vodoinstalaterske poslove. Salomon je opsjednut pričama o vanzemaljcima i poznatim rubnoznanstvenim pričama o tome kako alieni otimaju ljude radi istraživanja.
Prepoznat će on u Chuyao srodnu, ranjenu dušu i zaputit će se oni na putovanje kojem će krajnji cilj biti potraga za vanzemaljcima i želja da postanu njihovi pokusni kunići. Kako oboje životare na rubu društva i situacija im je potpuno besperspektivna, otmica bi se za njih mogla činiti kao korak naprijed. Iako je Tibaldi ovu stiliziranu socijalnu krimi dramu omotao u SF ogrtač, prvenstveno je "We Are Living Things" metaforična priča o ljudima koji žive izvan sustava, u potpunom polusvijetu, na marginama društva. Kako će njihovo putovanje napredovati, tako će i film koji je u početku čak i dosta obećavao, postajati sve dosadniji i nezanimljiviji.
Primjedbe
Objavi komentar