Julio Cesar (izvanredni Edoardo Pesce) je 40-godišnjak koji u kući u predgrađu Rima i dalje živi s mamom (Margarita Rosa De Francisco), Kolumbijkom koja je i prije njegovog rođenja napustila rodnu zemlju i nikad se ondje nije vraćala. Zajedno oni rade kao krijumčari droge za lokalnog dilera, a već u uvodnim scenama vidjet ćemo da to nije ni izbliza klasični sin - mama odnos. Zajedno oni odlaze na plesnjak u obližnji latino bar gdje mama pleše salsu. Zajedno oni i piju, dok mama vuče kokain pred sinom, on kao da ima neko strahopoštovanje prema njoj pa se makne dalje kada se i sam drogira. Neovisna je ona, zahtjevna i temperamentna žena koja potpuno izluđuje svog sina, a odnos između njih istovremeno je pun ljubavi, no mama kao i da guši Julia.
Kao da ga živcira što je mama stalno tu i ne može se osloboditi njenog stiska, no istovremeno je ne može ostaviti. Djeluju oni kao neka bolesna simbioza, a čini se u početku da bi "El paraiso" mogao biti ekscentrična komedija. No, vrlo brzo krenut će to ozbiljnijim, čak i nešto mračnijiim vodama, a dinamika odnosa između njih će se potpuno promijeniti kada u Italiju stigne gošća iz Kolumbije Ines (Maria Del Rosario). Ines u Italiju nije stigla kao turistica, već je ona mula koja u Italiju u svom tijelu prenosi paketiće s drogom, a nekoliko dana koje će provesti u njihovom domu, promijenit će sve.
Posesivna mama kao da će postajati sve ljubomornija na Ines i na očiglednu činjenicu da se ova atraktivna mlada mulatkinja sviđa njenom sinu. Postajat će ona nekako sve zločestija, a istovremeno će pojačavati s drogom i pićem. Julio će zbog njenog ponašanja biti sve zabrinutiji, ali će ga istovremeno sve više živcirati, a najjači adut filma Talijana Enrica Marie Artale je što ništa od toga ne djeluje umjetno i površno. Djeluju i Julio i mama kao ljudi od krvi i mesa, kao stvarne osobe, a posebno je izvanredan Pesce. Mogli smo ovog glumca vidjeti u manjim i epizodnim ulogama u brojim talijanskim filmovima i serijama (Dogman), a ovdje je pokazao da je glumac sa zbilja iznimnim talentom.
Jedan od glavnih okidača za cijelu priča je majčina neutaživa nostalgija za rodnom i voljenom Kolumbijom koju je očigledno napustila pod nerazjašnjenin okolnostima. O razlozima odlaska nikad nije govorila sa sinom, a u njihovoj kući se čak i više govori španjolski, nego talijanski. Bila je ova kompleksna i slojevita obiteljska drama s minimalnim elementima komedije i krimića baš ugodno iznenađenje. I po kvaliteti, ali i po tome kako će se do kraja razviti priča. Snimio je to Artale u realističnom stilu, a premijeru je "El Paraiso" imao u sekciji Horizonti festivala u Veneciji gdje je Atrale dobio nagradu za najbolji scenarij dok je Francisco proglašena za najbolju glumicu.
Primjedbe
Objavi komentar