Bio je "Ghostlight" jedno od onih posve neočekivanih američkih iznenađenja. Jedan od onih filmova za koje uopće nisam čuo, osam što sam ih u jednom trenutku stavio na listu za gledanje pošto su prikazani na nekom od vodećih svjetskih festivala. A pokazala se ova emotivna, dirljiva, gorko - slatka drama kao jedan od onih neočekivanih indie bisera. Premijeru je "Ghostlight" imao u Sundanceu, poslije je prikazan na raznim američkim festivalima, a autori su mu dvojac Kelly O'Sullivan i Alex Thompson čija je prethodna slična gorko - slatka drama "Saint Frances" nekoliko godina ranije osvojila nagradu na SXSW festivalu u teksaškom Austinu.
Jedan od najjačih aduta "Ghostlighta" je autentičnost i uvjerljivost kakva se rijetko postiže u američkom filmu. Ponajviše zato što su sve likove odglumili potpuno nepoznati glumci, a film je to o ljudima traumatiziranom obiteljskom tragedijom koji će utočište pronaći u umjetnosti. Ponajviše se to odnosi na oca obitelji Dana (Keith Kupferer), 50-godišnjeg građevinskog radnika koji će sasvim slučajno zalutati na probu lokalnog amaterskog kazališta u Chicagu. Iako mu je jedina poveznica s kazalištem prethodno bila činjenica da je njegova kćer Daisy (Katherine Mallen Kupferer) nastupala u školskim predstavama, a njegova supruga Sharon (Tara Mallen) je učiteljica koja režira školske nastupe, i iz njemu samog dosta nerazumljivih razloga počet će on odlaziti potajice tamo.
I odmah će Dan dobiti ulogu Romea u Shakespearevoj "Romei i Juliji", no istovremeno će to za njega biti traumatično i oslobađaćuje iskustvo jer će ga radnja legendarne tragedije podsjetiti na stvarne događaje otprije godinu dana. Što se to dogodilo ovoj obitelji prije godinu dana, bolje neka ostane tajna jer autori negdje tek oko polovice ove izvrsne drame to otkrivaju i tada sve sjeda na svoje mjesto. Iako je priča tu zapravo nevjerojatno tužna, snimili su O'Sullivan i Thompson dramu s puno mjere i osjećaja, a likovi su to koji se vrlo brzo zavuku pod kožu i s njima suosjećamo.
Pogotovo se to odnosi na Dana, kršnog građevinca, jednog od onih old school tipova koji nikad nije volio pokazivati osjećaje i obično bi se zatvarao od sebe ili bi se jednostavno maknuo kada bi se načele neke teške teme. Od prvih scena jasno nam je da su odnosi u ovoj obitelji prilično zategnuti jer Daisy se čini dosta problematičnom i svadljivom, inatljivom tinejdžericom zbog koje njeni roditelji stalno moraju dolaziti u školu na razgovore, a Dan se čini nekako odsutan. Kao da jednostavno čeka da mu prođe život kroz koji kao da lebdi, a istovremeno je on kratkog fitilja i vrlo lako ga se izbaci iz takta. Izgleda da je Sharon ta koja drži ovu na obitelj na tankom koncu, a glumci koji igraju ovo troje likova su i u stvarnom životu muž, žena i kćer.
I to zasigurno bitno doprinosi što djeluju tako prirodno, a jedino donekle poznato lice je ovdje je sredovječna glumica Rita (Dolly De Leon bila je sjajna kao Abigail u Östlundovom "Triangle of Sadness) koja će zapravo i nagovoriti Dana da se pridruži toj ekscentričnoj amaterskoj kazališnoj družini. Iako je "Ghostlight" drama, sjajno autori na trenutke te ozbiljne, nerijetko teške i emotivne trenutke razbijaju humorom koji nije usiljen, već obično sjajno sjeda. Iako je teren bio sklizak, izbjegavaju O'Sullivan i Thompson upadanje u patetiku i iako sasvim sigurno neće dostići do uspjeha koji su postigli recimo nedavno "Green Book" ili "CODA", riječ je o filmu koji na gledatelja ostavlja sličan emotivan učinak.
Primjedbe
Objavi komentar