Uzbudljivom i mračnom kombinacijom trilera i drame predstavio se u Cannesu dugometražni debitant iz Maroka Kamal Lazraq. I ne samo predstavio, već je za "Hounds" ili "Les meutes" osvojio i nagradu žirija u sekciji Un Certain Regard. Jedan je to od onih autentičnih, naturalističkih filmova snimljenih kamerom iz ruke za koji su angažirani neprofesionalni glumci odnosno naturščici. I zaista djeluje sve stvarno u filmu koji nas vodi u mračni kriminalni polusvijet Casablance, a mogao bi se "Hounds" opisati i kao magrebski odgovor na legendarnu "Pasju ljubav" Meksikanca Alejandra Gonzaleza Inarritua.
Dakako da po kvaliteti ta dva filma ne mogu stati u istu rečenicu, no i ovdje će se cijela situacija pokrenuti nakon borbe pasa koje organiziraju dvije rivalske kriminalne organizacije. Između njih će se zapravo ni krivi, ni dužni naći otac i sin, Hassan i Issam. Nakon što lokanom bossu Dibu rival zahvaljujući drogiranom psu u borbi ubije njegovog trofejnog i do tada nepobijeđenog ljubimca, on će angažirati Hassana i Issama za osvetničku misiju. Njihov je zadatak otmica rivalovog pomoćnika, no sve će poći po zlu jer će se on ugušiti nakon što ga vezanog ubace u bunker krntije od kombija koji su dobili. I fino će se oni uvaliti u probleme, a pretvorit će se to u noć iz najgore noćne more za oca i sina.
Kompletna radnja odvija se tijekom cijele noći, a jak adut filma je i odlična dinamika između oca i sina. Od početka nam je jasno da je Issam nevoljko pristao na zadatak, vjerojatno isključivo iz razloga jer je svjestan da stari to sam ne može izvesti. Vidjet ćemo i da je Issam zapravo puno sposobniji, pametniji i snalažljiviji, ima onaj ulični nagon za preživljavanje dok Hassana kao da je pregazilo vrijeme i svi kontakti za koje misli da bi im mogli pomoći će se pokazati ne baš korisnima. Pokazat će se da se baš i nije tako jednostavno riješiti leša, a najveći utjecaj Lazraq je pronašao u talijanskom neorealizmu.
Tako svi ti likovi i svojim izgledom daju notu autentičnosti, pogotovo čovjek koji je utjelovio Hassana, a autor ga je pronašao kako na ulici prodaje hranu. Tipa koji je odglumio Issama angažirao je jer ga je nevjerojatno fizički podsjetio na Passolinijevo naturščikovsko otkriće Franca Cittija koji se poslije "Accatonea" pretvorio u profesionalnog glumca. I premda nam je jasno da je odluka da prihvate povjereni im zadatak jako loša odluka za Hassana i Issama, shvatit ćemo da su to ljudi koji jednostavno i nemaju nekog izbora. Preživljavanje iz dana u dan na ulici njihova je svakodnevica, pogotovo kada je riječ o starom, a iako su razočarani jedan u drugoga, morat će surađivati i prijeći preko onoga što si zamjeraju ako planiraju preživjeti tu dugu mračnu noć.
Primjedbe
Objavi komentar