Jia Zhangke jedan je od najvećih kineskih filmaša svih vremena, predvodnik tzv. šeste generacije kineske kinematografije. Tematizirali su oni uglavnom tranziciju Kine iz zaostale i ruralne u današnju modernu velesilu i kako su se s tim promjenama nosili obični ljudi. Poznat je Zhangke po naturalističkom, gotovo opservacijskom stilu, a fasciniraju ga likovi koji su u toj brzoj tranziciji izvukli deblji kraj i nisu se u njoj baš najbolje snašle. Djeluje "Still Life" gotovo kao dokumentarac, a vodi nas on ovdje u pokrajinu Fengjie na sjeveru zemlje i grad na rijeci Jangce koji bi uskoro trebao nestati jer se gradi ondje ogromna hidroelektrana s branom.
Zbog toga grad prolazi proces samouništenja. Ljudi se iseljavaju i odlaze, zgrade se ruše, a u taj umirući grad stigao je Han Sanming, rudar iz provincije Shanxi u unutrašnjosti. On je stigao ondje kako bi pokušao pronaći ženu koja ga je s kćeri ostavila prije 16 godina i od tada nije s njima u kontaktu. No, Sanming nije jedini koji je stigao u ovaj grad u potragu, već je tamo upravo došla i Shen Hong (redateljeva supruga koja se pojavljuje u gotovo svim njegovim filmovima Zhao Tao). Ova medicinska sestra traži muža koji ju je ostavio prije dvije godine, a iako se dvoje glavnih protagonista zapravo ne poznaju, njihove sudbine su prilično slične i gotovo se preklapaju.
Film je to snažne poetike u kojem po stilu i vizualnosti Zhangke uzora kao da pronalazi u slavnom talijanskom neorealistu Rosseliniju, a druga poveznica s Italijom je činjenica da je "Still Life" osvojio Zlatnog lava na festivalu u Veneciji. Ovim filmom Zhangke je možda i najbolje uspio dočarati i prikazati kako je za pojedince ta rapidna i brza industrijalizacija Kine zapravo bila pravi gubitak i jednostavno se nisu uspjeli naći u novim okolnostima. Jedan od takvih je i Sanming, neuki rudar čiji je život očigledno bio prožet tugom i nesrećom, a puno bolje nisu prošli ni ostali ljudi koje ćemo ovdje upoznati.
Primjedbe
Objavi komentar