Već iskusni kineski arthouse filmaš korejskog porijeka Zhang Lu ovom meditativnom i melankoličnom dramom predstavio se u glavnom programu festivalau Berlinu. Film je naziv dobio po poznatom budističkom hramu u Pekingu, Bijeloj pagodi koju prati legenda da je to toranj koji nema sjenu, već se njegova sjena može pronaći u gotovo tri tisuća kilometara udaljenom Tibetu. Taj toranj bez sjene je zapravo metafora za glavnog protagonista ove sporovozne drame, sredovječnog samca Gu Wentonga koji će na poslu upoznati mladu fotografkinju Ouyang Wenhui.
Gu radi kao kritičar hrane i restorana i čitav život proveo je u Pekingu. Ima on i kćer, no ona živi s njegovom sestrom i njenim mužem, a da se naslutiti da ga je žena ostavila dok kćer nije s njim jer je imao problema s alkoholom. Cijelo vrijeme su on i sestra mu mislili da im je otac mrtav i nisu za njega čuli otkako su bili djeca, no šogor će mu se povjeriti da je u kontaktu sa starim i da on povremeno dolazi u Peking. Na poticaj Ouyang s kojom će razviti više platonsku, nego klasičnu romantičnu vezu, Gu će se odlučiti potražiti oca i saznat će neke skrivene tajne iz prošlosti. Shvatit će razloge zašto ih je otac zapravo ostavio i zašto povremeno biciklom dolazi iz 300 kilometara udaljenog mjesta u Peking samo kako bi iz daleka vidio sina, kćer i unuku.
On je kao sjena poznate pagode koja se uopće ne vidi, a činjenica da nikad nije znao što mu se dogodilo s ocem i zašto je samo odjednom nestao, proganja Gua cijelog života. "The Shadowless Tower" je snimljen u realističnom stilu, a film je to snažne poetike i divne fotografije koja odlično hvata taj kineski megalopolis, nažalost i dosta sporog tempa. Film je to kojem su u središtu pažnje odnosi među likovima, posebno između Gua i Ouyang koja će na njega djelovati inspirativno i potaknut će ga da se pokrene i uzme sudbinu u svoje ruke. Ne mogu reći da je riječ o filmu koji me posebno impresionirao, no bila je to na kraju solidna drama o nesretnim ljudima koji će pozitivno utjecati jedni na druge.
Primjedbe
Objavi komentar