Švedski filmaš porijeklom iz Gruzije Levan Akin se prije nekoliko godina predstavio stiliziranom dramom "And Then We Danced" o mladiću koji se želi probiti kao plesač tradicionalnih gruzijskih plesova. Planove će mu pomrsiti dolazak kolege i konkurenta te će se između njih dvojice razviti strastvena tajna romansa, a Akin se i u sljedećem filmu bavi ne samo temom iz zemlje svojih roditelja odnosno Gruzije, već i temom seksualnih manjina. Umjesto homoseksualaca, sada su to transseksualci i transvestiti, a u potragu za jednom takvom osobom u Istanbul će se zaputiti umirovljena učiteljica povijesti Lia (Mzia Arabuli) i njen slučajni mladi suputnik Achi (Lukas Kankava).
Lia je neudana, ali ponosna seoska učiteljica, žena s dignitetom koja je uvijek držala do sebe i bila je cijenjena u zajednici. Ona je sestri na umoru obećala da će pronaći njenu kćer, a svoju nećakinju Teklu, trans osobu s kojom nisu bili u kontaktu godinama nakon što je zbog svojih sklonosti potjerana iz sela, a prema zadnjim informacijama trebala bi biti u Istanbulu. Igrom slučaja Lia će još u Batumiju u potrazi za nekim informacijama naletjeti na Achija, mlađeg brata svog nekadašnjeg učenika, nezaposlenu mladu bitangu koja tvrdi da zna gdje se nalazi Tekla. I tako će se ovaj neobičan, ali iznimno zanimljiv dvojac zaputiti u potragu za Teklom u ovoj dirljivoj, kompleksnoj, pametnoj i iznimno emotivnoj drami u kojoj upoznajemo Istanbul kakav baš i nemamo prilike vidjeti.
Iako homoseksualizam, trans i sve kombinacije koje tu postoje očigledno nisu pretjerano popularne u islamskom svijetu, vidjet ćemo da u Istanbulu postoji cijela četvrt u kojoj se ti ljudi skupljaju. Kao svojevrsni vodič Lie i Achija koji i ne znaju turski u Istanbulu će biti Evrim (Deniz Dumanli), Turčin koji je promijenio spol, a radi kao odvjetnica u nevladinoj organizaciji. Film je to koji u sebi nosi puno simbolike, a i sam naziv "Crossing" odnosno prijelaz ili tranzicija je višeznačan. Taj prijelaz, jasno, predstavlja tranziciju iz jednog spola u drugi, no dogodit će se tu više prijelaza i tranzicija, ponajviše promjena pogleda na život, razmišljanja te će ovo putovanje i za Liu i Achija biti iznimno formativno.
Za Liu ponajviše jer je cijelog života osjećala krivnju pošto se nikad nije snažnije zauzela za nećakinju koju tradicionalna seoska okolina nikad nije prihvatila. Nije Lia stala u njenu obranu dijelom i iz vlastitog konformizma strahujući da će to utjecati na njen ugled i njenu poziciju u društvu, a s godinama se sa svojim postupcima ona sve teže nosi. Na kraju se čini više kao da Lia traži Teklu ne toliko iz razloga da sazna što se s njom dogodilo i da nije upala u neku nevolju iako je svjesna da je nećakinja kroz život upadala u brojne nevolje, već stoga kao da bi sama dobila neku vrstu iskupljenja i oprosta zbog toga što ništa nije učinila.
Sjajan lik je i Achi, siromašni i nezaposleni, ali iznimno znatiželjni mladić za kojeg ćemo vrlo brzo saznati da ima veliko srce i koji će u početku možda i gledati kako iz cijelog putovanja izvući neku korist za sebe do kraja postati velika podrška i pomoć Liji. Tri izvanredna, kompleksna i posve zaokružena lika koja ne mogu biti različitija jak su adut filma snimljenog u švedsko - dansko - francusko - gruzijsko - turskoj koprodukciji, a izvanredno je i svo troje glumaca koje ih je utjelovilo. Perfektan je scenarij, ali i režija Akina koji je još jednom potvrdio izniman talent, a film je to baš sjajno promišljen i dubok u svim pogledima. Premijeru je "Crossing" imao u sekciji Panorama festivala u Berlinu gdje je osvojio Akin drugu nagradu, a nekako imam osjećaj da će se sa sljedećim filmom mogao ovaj filmaš naći i u glavnim programima nekog prestižnog festivala.
Primjedbe
Objavi komentar