Otmica i kasnije ubojstvo Alda Mora, bivšeg premijera Italije i predsjednika tada najjače demokršćanske stranke, događaj je koji očito vječno proganja talijanskog filmaša Marca Bellochia. O događaju koji je potresao Italiju, ali i Europu 1978. godine snimio je veteran Bellochio još 2003. godine film "Good Morning, Night", a dvadesetak godina kasnije posvetio mu je i cijelu mini-seriju. Bellochio je autor koji se predstavio još početkom šezdesetih i kroz cijelu karijeru bio je on politički angažiran filmaš i nikad nije skrivao svoje ljevičarske, gotovo revolucionarne poglede na politiku. Krajem šezdesetih čak se učlanio maoističku revolucionaru organizaciju i počeo snimati radikalne političke filmove, a očigledno je kako je ubojstvo Alda Mora i za njega predstavljalo otrježnjenje od tih ideja.
Iako je Moro bio veliki vjernik i demokršćanin, pokušao je on potkraj sedamdesetih uspostaviti koaliciju s tada iznimno jakom komunističkom ljevicom. Zahvaljujući njegovim društvenim socijalnim i gospodarskim reformama Italija se počela modernizirati i danas ga se smatra jednim od najvažnijih političara u poslijeratnoj Italiji. Za Bellochia je situacija bila tim teža jer su Mora otele, potom i ubile Crvene brigade, revolucionarna militantna organizacija koju je i sam neko vrijeme podržavao. No, jasno je da ovakve radikalne postupke nije podržavao i Bellochio s "Esterno notte" kao da s vremenskom distancom od više od 40 godina pokušava što je realnije moguće sagledati cijelu situaciju.
I snimio je on sveobuhvatnu i studioznu seriju u kojoj priču pratimo iz perspektive više likova. Prvu epizodu tako pratimo iz perspektive samog Mora (Fabrizio Giufini), drugu iz perspektive ministra unutarnjih poslova Francesca Cossige (Fusta Russa), treću iz perspektive pape Pavla VI (Toni Servillo) koji je bio i Morov blizak prijatelj, četvrtu iz perspektivu Morove žene Eleonore (Marghareta Buy), a petu iz perspektive terorista odnosno otmičara. Još od druge polovice šezdesetih brojne europske zemlje poput Francuske, Zapadne Njemačke, a pogotovo Italije imale su snažne revolucionarne komunističke pokrete u kojima su se obično studenti i mladi borili za rušenje zapadne demokracije kakva je tada bila na snazi. Ne samo da su ulice ključale od prosvjeda, već su postojale i brojne militantne organizacije koje nisu prezale od atentata, otmica, oružane borbe, tako da su mnoge od njih bile označene kao terorističke. I sve to je u Italiji pa u Europi vrhunac dosegnulo upravo Morovom otmicom, a kada u zemlji shvate da je jedna takva organizacija uspjela oteti najpoznatijeg političara, nastat će potpuni kaos.
Naracijski je to Bellochio postavio jako zanimljivo i pokušava on na što je realističnije moguće prikazati kako su izgledali ti tjedni i mjeseci nakon otmice dok se još nije znalo što će se dogoditi s Morom. Vidimo kako je nešto takvo potpuno zateklo cijeli državni vrh koji se u početku uopće i nije snašao i nije znao kako reagirati, a kasnije kao da su počeli razmišljati što bi najbolje bilo za njih iako je gotovo cijeli vrh stranke upravo Moro doveo u vladu i visoku politiku. Vidimo tu i kakav je u to vrijeme bio odnos države i crkve odnosno Vatikana i pape koji je imao snažan upliv u visoku politiku i sve te demokršćanske talijanske vlade bile su konzervativne. Kako će vrijeme prolaziti, tako će se i javno mnijenje mijenjati i činit će se kao da svi zapravo žele mučenika, a ubojstvo političara poslužit će im ne samo kao povod za obračun s tim nasilnim ljevičarskim organizacijama, već će se i dobar dio javnosti okrenuti protiv njih. Zaista odlično Bellochio tu prikazuje društvene odnose u Italiji potkraj sedamdesetih, u vrijeme kada je Hladni rat između istoka i zapada bio na vrhuncu. Za one koji vole kvalitetan povijesno - politički sadržaj ova bi talijanska mini-serija trebala biti nezaobilazno štivo.
Primjedbe
Objavi komentar