Talijanski art filmaš Pietro Marcello u svijet filma je ušao kao dokumentarist, a prije nekoliko godina proslavio se među kritikom i u umjetničkim krugovima omiljenom dramom "Martin Eden". Ovaj puta Marcello se zaputio u Francusku gdje je ponovno snimio period dramu čija se radnja odvija kroz dvadesetak godina između dva svjetska rata. Kreće "L'envol" ili "Scarlet" dokumentarnim snimkama povratka francuskih ratnika kući poslije Prvog svjetskog rata, a i stilski Marcello što je moguće više pokušava pratiti taj starinski retro štih. Kući se poslije rata vraća Raphaël (Raphaël Thiéry), tip pomalo sirovog, seljačkog, grubog izgleda koji je inače sposoban stolar pa i umjetnik.
No, po povratku kući dočekat će ga surova stvarnost. Žena mu je umrla, a čeka ga ondje malena kćer za koju nije ni znao da postoji. I ta djevojčica po imenu Juliette s godinama će izrasti u pravu ljepoticu, a na kraju će se "L'envol" pretvoriti u pomalo očekivanu i predvidivu romantičnu i nesretnu dramu o seoskoj ljepotici u koju će se zaljubiti valjda svi u mjestu. Ima tu pomalo i elemenata magijskog realizma jer ključnu ulogu u Juliettinom odrastanju imat će i baba vračara koja živi u šumi i koja joj predviđa budućnost. Kad Juliette odraste, pojavit će se ondje i mladi avijatičar (Louis Garrel) u kojeg će se protagonistica zaljubiti.
Zanimljivo je kako je u prvoj polovici filma u središtu pažnje Raphael. Izmučeni sredovječni tip koji će na sve načine pokušati zaštititi tu malenu djevojčicu i mukotrpnim i napornim radom joj priuštiti što je moguće bolji život. Poetičan je to i stiliziran film, pomalo neobičan, kao neka kombinacija pastorale i naturalističke dokumentarne drame, snimljen uglavnom nemirnom kamerom iz ruke. Premijeru je "L'envol" imao tijekom redateljskih večeri festivala u Cannesu, no nije prošao ni izbliza zapaženo kao "Martin Eden". I to s razlogom jer ipak je na kraju riječ o prosječnom filmu od kojeg sam ipak očekivao nešto više, osim da to vizualno izgleda lijepo.
Primjedbe
Objavi komentar