Osim što je jedan od najboljih i najuspješnijih američkih filmaša, Martin Scorsese je i jedan od najboljih poznavatelja filma. Pravi filmski erudit i ultimativni filmofil koji je još tijekom sedamdesetih u Americi počeo publici skretati pažnju na brojne autore i filmove sa svih strana svijeta koji su ondje prolazili dosta nezapaženo. Nevjerojatni je užitak slušati Scorsesea dok priča o filmovima koji su utjecali na njega, a britanski filmaši Michael Powell i Emeric Pressburger kod njega imaju posebno mjesto. Za mene su oni postali mitska stvorenja, govori Scorsese koji nas vodi kroz dokumentarac koji bi trebao biti prava poslastica za sve filmofile. Powell i Pressburger zasigurno nemaju status poput nekih njihovih sunarodnjaka kao što je recimo Alfred Hitchcock, a u ovih nešto više od dva sata Scorsese pokušava objasniti zašto su i kako njihovi filmovi na njega toliko utjecali.
Kao dječak je Scorsese obolio od astme i dok su se njegovi vršnjaci uglavnom igrali vani, on je bio osuđen na čamljenje kod kuće, a većinu vremena je tada provodio gledajući filmove. I tada se, još kao dječak, i ne znajući tko su Powell i Pressburger zaljubio u njihove filmove koji su na njega djelovali potpuno očarajuće i naveli ga da i sam postane filmaš. Početkom sedamdesetih sprijateljio se on s Powellom koji je tada već bio u kasnim šezdesetim godinama i potonuo je u potpunu anonimnost nakon šokantnog horora trilera "Peeping Tom" koji mu je zapečatio karijeru. Na vrhuncu slave i uspjeha ovaj je dvojac koji se kod svih svojih filmova zajedno potpisivao kao scenaristi, režiseri i producenti bio četrdesetih godina 20. stoljeća, a posebno su vrijedni njihovi filmovi iz druge polovice te dekade - "Crni narcis" i "Crvene cipelice".
Režiser ovog biografskog dokumentarca David Hinton zapravo se odlučio na naizgled jednostavno rješenje. Imamo tu uglavnom isječke iz njihovih filmova, arhivske snimke sa snimanja i njihove privatne snimke te Scorsesea kao naratora i vodiča kroz njihovo stvaralaštvo i živote. I to kronološki. Saznajemo kako su se taj Englez iz Kenta i mađarski Židov iz Miškolca koji se filmom počeo baviti u Berlinu dvadesetih uopće upoznali i kako je nastalo jedno od najpoznatijih partnerstava u povijesti filma. Već kad je odrastao i kad je shvatio da je film njegov život, Scorsesea je zanimalo tko je od njih dvojice bio za što zadužen i kako je njihovo autorsko partnerstvo funkcioniralo.
Tko je bio više zadužen za pisanje scenarija, tko za režiju i kako im je uopće uspijevalo biti gotovo pa nezavisni filmaši u vrijeme kada je taj pojam bio još potpuno nepoznat. Šok i spektakl za njih su bili ispred realizma, a bili su to za svoje vrijeme tehnički revolucionarni filmovi, istovremeno nevjerojatno subverzivni, a opet komercijalni filmovi. Poigravanje bojama, snimanje scena na način da prvo dobiju glazbu pa po njoj snimaju, gotovo operetni stil, nešto je po čemu su Powell i Pressburger bili prepoznatljivi, a shvatit ćemo i zašto su jednostavno nestali u trenucima kada se činilo da su na kreativnom vrhuncu. Ukalupljivanje u klasični studijski sustav pokazalo se pogubno za njih kasnije i očito tako nisu mogli funkcionirati što je dovelo i do nekih slabijih filmova. Baca ovaj film novo svjetlo na gotovo zaboravljene filmske legende čiji filmovi nakon Scorseseovih analiza gotovo pa pozivaju da ih se ponovno pogleda.
Primjedbe
Objavi komentar