Baš me razočarao ovaj britanski miks horora i psihološke drame. Činilo mi se da bi "Starve Acre" mogao biti jedno od onih neočekivanih iznenađenja i imao je sve predispozicije za to. Scenarist i režiser Daniel Kokotajlo se šest godina ranije predstavio iznimno zanimljivim debijem "Apostasy" smještenom u striktnu religijsku zajednicu o kojoj čovjek ima insajderske informacije pošto je odrastao kao član sekte Jehovini svjedoci. Okupljena je ovdje i iznimno potentna glumačka ekipa. Morfydd Clark (Saint Maud, Galadriel iz serije "Rings of Power) i Matt Smith (Daemon Targaryen iz "Zmajeve kuće) su Juliette i Richard, mladi par koji je sedamdesetih preselio iz Leedsa u yorkshirsku provinciju vjerujući da će to biti bolje okruženje za odrastanje njihovog malenog sina Owena.
Okruženje je impresivno, a i početak djeluje kao da bi "Starve Acre" mogao biti iznimno zanimljivi folk horor na tragu legendarnog "Wicker Mana", no pretvorilo se to do kraja u frustrirajuć, nevjerojatno spor i monoton film koji na kraju čak više podsjeća na još jedan kultni film, "Don't Look Now" Nicholasa Roegga. Set-up je baš pravi folkhororski. Richard je arheolog koji se s obitelji vratio u roditeljsku kuću ili bolje rečeno farmu uz koju se vežu lokalne legende još iz poganskog doba. Naravno da oni kao moderni mladi ljudi tome ne predaju previše važnosti, no to će se početi mijenjati kada se Owen počne čudno ponašati i tvrditi da čuje neke misteriozne zvukove. I tako će Richard početi istraživati mitove oko korijenja navodno svetog hrasta koji se nalazio baš na njegovoj zemlji nazvanoj Starve Acre dok će i Juliette ubrzo početi pokazivati znakove opsjednutosti.
Tu je i susjed Gordon (Sean Gilder) koji je poznavatelj lokalne mitologije, a ona će polako, ali sigurno preuzimati ovu obitelj. Richard će osim po zemlji u kojoj će tražiti korijen početi kopati i po zapisima svog pokojnog oca kojeg je također zanimala ta fenomenologija te se usput prisjetiti nekih duboko u podsvijest zakopanih i zaboravljenih trauma iz djetinjstva. I djeluje od početka to baš jezivo, i Clark i Smith su zbilja dobri u svojim ulogama, baš kao i ostatak ekipe, no bilo je to baš frustrirajuće sporo, na kraju i bizarno, skoro pa i bedasto. Jer pronaći će Richard u jednoj od očevih kutija kostur zeca koji kao da će oživjeti i postati neka vrsta nadomjestka za njihovog Owena koji će negdje trećine filma jednostavno nestati sa slike i ostaje potpuno nejasno što se s tim malim čudakom zapravo dogodilo.
Primjedbe
Objavi komentar