Mislim da je ovo prvi afganistanski film koji sam ikada gledao, a "When Pomegranates Howl" je potresna i realistična drama snimljena prema stvarnim događajima. Scenarist i režiser Granaz Moussavi rođen je u Iranu, no živi on u Australiji, a zaputio se on u Kabul kako bi snimio film o devetogodišnjem uličnom prodavaču Hewadu. Nakon što su mu otac i stariji brat poginuli u bombaškom napadu, Hewad je postao glava obitelji. Napustio je školu i brine on za mamu, mlađu sestru i baku te je prisiljen raditi kako bi ih prehranio. A Hewad je napravio pravi mali biznis i ulični je on prodavač svega i svačega, od voća i povrća pa do balona i igračaka svakodnevno on od jutra do mraka kruži tim opasnim gradom kako bi zaradio nešto.
Radnja se odvija u Kabulu prije nego što su Afganistan ponovno preuzeli talibani, a i to je vrijeme užasno opasno i nesigurno. Svako malo negdje u daljini ili ne tako daleko čuju se detonacije, a ljudi kao da su već naučili na život s njima. Kao da im je to već postalo pa gotovo normalno, a snimljeno je to gotovo u dokumentarističkom stilu i Moussavi je okupio tu naturščike odnosno stvarne klince s ulice. Pa iako je Hewadu praktički svaki dan borba za goli život, očigledno je kako su djeca svugdje ista i imaju slične snove. Sanjari on kako će postati poznati glumac, a povjerovat će da mu se snovi počinju ostvarivati kada jednog dana upozna National Geographicovog fotoreportera iz Australije.
I lako je za pretpostaviti da je nije to jedna od onih priča koje mogu imati sretan završetak i teško je očekivati da će se Hewadovi snovi ostvariti. Svejedno, snimio je Moussavi uvjerljivu, upečatljivu i emotivnu dramu, baš pravi izdanak World Cinema iz dijela svijeta iz kojeg baš i nemamo tako često priliku gledati filmove. Kako je "When Pomegranates Howl" snimljen u afganistansko - australskoj koprodukciji, tako je bio i australski kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja, no na kraju je završio bez nominacije.
Primjedbe
Objavi komentar