Mlada engleska filmašica Luna Carmoon predstavila se baš uvrnutom, opičenom i grotesknom dramom o djevojci koja je odrastala uz potpuno poremećenu mamu. Radnja "Hoard" se odvija tijekom osamdesetih i devedesetih negdje u Engleskoj, a definitivno bi ovu čudnovatu dramu svrstao u uzak krug najčudnijih filmova godine. Izraz "Hoard" doslovno bismo preveli kao gomila, a i u medicinskoj terminologiji postoji dijagnoza psihičkog poremećaja koji se naziva sindrom gomilanja ili Pljuškinov sindrom prema liku iz Gogoljevih "Mrtvih duša". Posebno izražen takav poremećaj očigledno ima Cynthia (Hayley Squires iz "I, Daniel Blake"), čudakinja koja s osmogodišnjom kćeri Mariom živi u kući doslovno zatrpanoj svakakvim stvarima.
U njihovu kuću gotovo se ne može ući od svog tog silnog drloga koji je Cynthia nabacala unutra, a njena kćer valjda i ne može razumijeti da je ona poptuno luda jer ako je to jedino što vidiš dok si dijete, valjda misliš da je nešto takvo normalno. Da situacija bude još gora, Cynthia je kćer potpuno izolirala, nema ona uopće prijatelja i njih dvije svo vrijeme provode skupa, a djeluje taj uvodni dio filma potpuno nadrealno. Dijelom i zato što se sve to čini kao neko sjećanje osmogodišnjakinje i to s odmakom kada ti više nije jasno jesu li to stvarana sjećanja ili neki miks stvarnih sjećanja, fantazije, maštanja i noćnih mora.
Jer nakon nekog vremena će Cynthia završiti u ludnici, Maria (Saura Lightfoot Leon) u udomiteljstvu, a upoznajemo je potom kao tinejdžericu. I to posve nesređenu tinejdžericu koja kao da se još bori s vlastitim identitetom i s traumama iz djetinjstva. Očigledno je da majku više nikad nije vidjela nakon što je odvedena od kuće i da je Cynthia završila u nekoj umobolnici, no sve ono što je prošla u djetinjstvu joj se urezalo duboko u podsvijest i učinilo od nje sve samo ne običnu i normalnu djevojku. Pitanje je uopće može li netko nakon takvih iskustava u najranijem djetinjstvu uopće izrasti u psihički normalnu osobu, a snimila je Carmoon potpuno divlji i čudan film koji prkosi svim konvencijama.
Vizualno i stilski je "Hoard" postavljen kao da izgleda kao tipična britanska nezavisna soc-realistična drama, a po bizarnosti me to dosta podsjetilo na još jedan čudnovati britanski film, "The Cement Garden". Dodatni okidač za Marijin povratak asocijalnom ponašanju bit će činjenica da je sada završila školu i mora odlučiti što će sa životom, a istovremeno je njenu najbolju prijateljicu odveo njen striktno religiozni otac. U tim za nju osjetljivim trenucima Maria kao da će se sve više vraćati u djetinjtvo, a dodatni okidač bit će susret s desetak godina starijim Michaelom (Joseph Quinn), mladićem koji je nekoć odrastao u istoj udomiteljskoj obitelji te će se između njih dvoje razviti čudna i bizarna opsesija. Baš čudan, a opet nekako zanimljiv, unikatan i intrigantan film.
Primjedbe
Objavi komentar