Sedamdesete godine prošlog stoljeća bile su godine kada su Amerikom haračili bezbrojni serijski ubojice, a s jednim takvim suočit će se glavna protagonistica nelagodne i uznemirujuće true crime drame. "Woman of the Hour" je bio i režiserski debi za američku glumicu Annu Kendrick koja je upravo samu sebe i angažirala za glavnu ulogu. Radnja se događa (uglavnom) u Hollywoodu potkraj sedamdesetih, a Kendrick je očajna mlada glumica u potrazi za poslom Cheryl Bradshaw. Ona je jedna od valjda desetaka tisuća djevojaka koje su stigle u Los Angeles s velikim snovima i nadale se da će se probiti kao glumica, no realnost je bitno drukčija.
Posla nema, a očito je da Cheryl baš i nije oduševljena prilikama koje joj se nude. Uglavnom su to bezvezne uloge u lošim filmovima u kojima se traži golotinja i na rubu očaja prihvatit će ona ponudu da nastupi u nekakvom treš reality showu "Dating Game". Ona se nalazi s jedne strane paravana, na drugoj strani su tri muškarca i međusobno se oni ne vide, a postavlja im ona pitanja na temelju kojih odlučuje s kojim od njih će na spoj. I postavila je Kendrick priču naracijski iznimno zanimljivo jer dok ona uopće nije svjesna s kim ima posla, gledatelj zna da je jedan od trojice kandidata manijakalni serijski ubojica.
Paralelno s Cherylinom pričom pratimo i prethodne pohode serijskog ubojice kojem je nastup u ovom reality showu donio i nadimak Dating Game Killer. Riječ je o Rodneyu Alcali, bolesniku koji je osuđen za ubojstvo osam osoba iako se sumnja da ih je od kraja šezdesetih pa do kraja sedamdesetih pobio barem deset puta više (postoje neke procjene i o 130 njegovih žrtava). I sjajno Kendrick tu gradi priču, a jednako koliko je "Woman of the Hour" zanimljiv i kvalitetan triler, toliko je to i uvjerljiva drama koja na impresivan način prikazuje to suludo vrijeme. I to iz perspektive žene.
Jasno nam je koliko se Cheryl osjeća degradirano i poniženo uopće što pristaje na nastup u takvoj imbecilnoj emisiji, a kao da to nije dovoljno, s druge strane se nalazi bolesni sadist. Baš dobro hvata ovaj film duh vremena i općeprihvaćeni seksizam i osjećaj opasnosti i nesigurnosti u kojoj se nalazi ne samo Cheryl, već i ostale žene. U kratkim epizodama dok upoznajemo prethodne Alcaline žrtve, shvaćamo kako se ni istražitelji nisu baš posebno pretrgli kako bi ušli u trag ubojici, ali i kako je taj tip uopće i mogao tako dugo činiti te gadosti. I kroz sami show čini nam se kao da je taj psihopat iznimno inteligentan i za razliku od svojih priglupih protukandidata pokušava razumjeti žene. Privlačan je on i šarmantan i nemoguće je na prvu pomisliti da je upravo on taj suludi ubojica i film je to koji već prežvakani true crime žanr donosi iz posve drukčije perspektive.
Primjedbe
Objavi komentar