Mađar Bela Tarr danas uživa status mnogima omiljenog art-filmaša, umjetnika posebnog stila i poetike koji je u kasnijoj fazi karijere postao jedan od prvoboraca slow-cinema pokreta. "Obiteljsko gnijezdo" je njegov prvi dugometražni igrani film, a gledajući ovu dramu čovjek nikad ne bi pomislio da će od tog mladića tada u ranim dvadesetima izrasti filmaš kakvog poznajemo. Dokumentaristička je to drama za koju mi se gotovo činilo da gledam dokumentarac nekog mađarskog Krste Papića s kraja sedamdesetih. Djeluje sve tu stvarno, hiperrealistično, a zanimljivo je kako je "Family Nest" Tarr snimio i prije nego što je upisao umjetničku akademiju.
Kako nije imao praktički nikakav budžet, snimio je film za samo šest dana s neprofesionalnim glumcima, a čim se "Obiteljsko gnijezdo" pojavilo, kritika je počela bacati usporedbe s djelima legendarnog američkog filmaša Johna Cassavetesa dok je sam Tarr tvrdio da njegove filmove uopće nije ni gledao. Film je to koji se bavi stambenom politikom u komunističkoj Mađarskoj i problemima komunističke birokracije koja nema veze sa zdravim razumom. Pratimo tu tako sudbinu mladog para koji je prisiljen živjeti s muževom obitelji u malenom stanu u kojem redovito dolazi do svađa između stanara. Mužev otac je prilično ljut što mu se u stan naselila i nevjesta i želi ih se riješiti, ali neće to ići tako lako jer nesretna Irena kao da će se uplesti u kafkijansku mrežu.
Obilazi ona stalno državne službenike kojima stalno predaje zahtjeve da im se dodijeli neki stan na korištenje. Za one koji ne znaju, riječ je o komunizmu u kojem nominalno nema privatnog vlasništva pa ni stanovi nisu privatni, već su u vlasništvu države koja njima raspolaže i dodjeljuje ih ljudima prema zaslugama. A dobro znamo na koji način to funkcionira kada se nešto dijeli i kada netko odlučuje kome će što i kada pripasti jer će se čekanje odluke na dodjelu stana za ovu mladu obitelj pretvoriti u pravu katastrofu. Irena i njen muž Laci su očajni, no činovnici im hladno govore da se moraju strpiti još nekoliko godina jer ima puno onih koji su prije njih na redu za stanarsko pravo.
Sjajno tu Tarr prikazuje sve apsurde tadašnjeg mađarskog društva, a iako je u trenucima kada je pisao scenarij 1977. napunio tek 22 godine, "Family Nest" je iznimno zreo i kompleksan film. Dokumentaristički stil za koji se odlučio, zajedno s odlukom da kamera bude tako blizu likova i snima ih često u close-upovima dodatno stvara osjećaj klaustrofobije. Po stilu i poetici me "Obiteljsko gnijezdo" podsjetilo na rane filmove koje je na drugom kraju svijeta odnosno u Iranu snimao još jedan filmski velemajstor, Abbas Kiarostami. Ovo je film baš na njegovom tragu, upečatljiva i autentična drama filmskog vizionara u nastajanju koji će vrlo brzo početi izgrađivati prepoznatljivi i unikatni stil.
Primjedbe
Objavi komentar