Takeshi Kitano jedan je od najvećih i najznačajnijih japanskih filmaša posljednjih 30, 40 godina. Ističe se on po neobičnom, ali unikatnom i autentičnom stilu i poetici, a jedan od vrhunaca njegovog stvaralaštva bila je ova krimi drama koja mu je donijela i Zlatnog lava u Veneciji. "Fireworks" ili "Hana-bi" u originalu je njegov tipični nasilni krimić, no istovremeno djeluje to tako nježno i začinjeno ne samo melankoličnom glazbom Joea Hisaishija, već i slikama koje je Kitano sam naslikao. Nakon što je sredinom devedesetih stradao u prometnoj nesreći poslije koje mu je ostala paralizirana lijeva strana lica, Kitano je počeo slikati i te slike služe kao svojevrsni intermezzo kroz priču.
Po običaju je Kitano ne samo napisao scenarij, montirao i režirao film, već je i odglumio glavnu ulogu pod imenom Beat Takeshi s kojim se još ranije proslavio kao komičar u Japanu. I sam je rekao da su brojne nagrade koje mu je donio "Vatromet" konačno u njegovoj zemlji donijele status ozbiljnog filmaša i kod publike odmaknule dijelom percepcije o njemu kao isključivo komičara. Kitano je ovdje Yoshitaka Nishi, bivši policijski detektiv koji se odlučio umiroviti nakon tragične nesreće tijekom zadatka u kojem je njegov kolega Tanaka poginuo, a još dvojica kolega su teško ranjena. Upali su oni u zasjedu kriminalaca i teško stradali, a nakon umirovljenja, Nishi većinu vremena provodi brinući se za ženu Miyuki koja je u terminalnoj fazi leukemije.
Kako bi platio ženino liječenje, Nishi posuđuje novac od kriminalaca yakuza, no baš im i ne vraća dinamikom koju bi oni željeli, a to obično može biti veliki problem. Svjestan je Nishi da tim opasnim kriminalcima mora vratiti novac i odlučit će se on na neke ekstremne poteze kako bi to učinio. No, sve to je ispripovjedano baš neobičnom, zamršenom naracijskom, pomalo i labirintskom strukturom u kojoj se vremena isprepliću, a mi dobijamo tek minimalne uvide u sve ono što se događalo. Kitanov lik je standardno šutljiv i potpuno neekspresivan, gotovo kamenog lica na kojem je jednostavno nemoguće iščitati emocije.
Kao i u većini njegovih filmova, on zapravo kipti od bijesa jer i prije nego što mu je žena teško oboljela, umrla im je kćer, a Nishi sebe krivi za tragediju u kojoj su stradali njegovi kolege. Jer u trenucima kada su oni upali u zasjedu kriminalaca njega nije bilo tamo pošto je otišao u posjet bolesnoj supruzi. Sve to je od Nishija napravilo nasilnu tempiranu bombu, iznimno nasilnog čovjeka kojeg je potpuno nemoguće pročitati. Tako svako malo imamo njegove nasilne eksplozije u kojima se neće dobro provesti svi oni koji mu se nađu na putu, a ostatak vremena on se čini kao nježan, brižan i pravedan čovjek koji će učiniti sve za ljude koje vole i do kojih mu je stalo. "Hana-bi" je baš posebno filmsko iskustvo, čudna krimi drama u kojoj je Kitano do savršenstva uspio dotjerati svoj stil, poetiku i izričaj.
Primjedbe
Objavi komentar