Legendarni češki filmaš Jiri Menzl proslavio se još šezdesetih godina 20. stoljeća za vrijeme čehoslovačkog novog vala. Neke od svojih najboljih i najpoznatijih filmova Menzl je snimio po romanima Bohumila Hrabala, a suradnja ovog tandema pokazala se kao dobitna kombinacija i u zadnjem velikom Menzlovom filmu. "Služio sam engleskog kralja" tipični je menzlovski, šarmantni ironični film, nostalgična humorna drama ili bolje rečeno tragikomedija u kojoj on pomalo i romantizira predratni period. Gorko - slatka je to priča o jednom sitnom oportunistu, apolitičnom i pomalo tupavom konformistu koji misli samo na sebe i kako će ostvariti svoj životni cilj.
No, kada taj smotani čovječuljak imena Jan Dite (Ivan Barnev kao mladić i Oldrich Kaiser kao starac) u tome i uspije, neće to biti pretjerano sretno za njega. Svoju životnu priču Dite zapravo priča kao čovjek već u zrelim životnim godinama početkom šezdesetih i to nakon što je odslužio petnaestogodišnju kaznu zatvora. Poslan je on u provincijsko mjesto na granici Njemačke i Čehoslovačke gdje se smjestio u napuštenu i ruiniranu kolibicu, a vrijeme on krati uređivanjem te trošne kućice. I prisjećajući se svog života od mladih dana i trenutaka kada je zaključio da mu je životni cilj postati milijunaš. Počet će tako njegova životna priča od prodavanja kobasica na željezničkom kolodvoru u Pragu neposredno nakon Prvog svjetskog rata, a priča se razvija kroz dvadesete, tridesete, na poslijetku i četrdesete godine 20. stoljeća kada će taj neugledni čovječuljak ni ne razmišljajući postati kolaboracionist.
Nude Menzl i Hrabal pomalo ironičan pogled na neka nimalo ugodna vremena i iznimno je to zabavan, dopadljiv film koji odiše onim tipičnim menzlovskim šarmom, ironijom pa i cinizmom. Pratit ćemo tu pustolovine Diteta i njegov život, ali i živote ljudi koji će se naći u njegovoj blizini, a za mnoge će to biti život prožet hedonizmom u svim aspektima. Bit će on okružen cijelo vrijeme bogatim ljudima koji će dolaziti u restorane i hotele u kojima će raditi kao konobar, nadkonobar, šef sale da bi mu se na poslijetku i ostvario san, no sa snovima zaista treba biti oprezan jer nerijetko njihovo ispunjenje i ne donese puno toga dobroga.
Zanimljivo je kako je knjigu "Služio sam engleskog kralja" Hrabal napisao još 1970. godine za vrijeme cenzure, a ona je službeno objavljena tek osamdesetih. Djeluje taj smotani i neugledni čovječuljak gotovo kao češka verzija baruna Münchausena jer njegove priče djeluju prilično nevjerojatno da bi bile istinite i stvarne, a opet, tko zna, možda je moguće da su se dogodile baš onako kako ih on opisuje. Nažalost po Menzla njegove najbolje godine uništila je komunistička cenzura i zabrana snimanja koju mu je partija nametnula krajem šezdesetih tako da je on od osamdesetih pa do smrti 2020. godine snimio još samo dva bitna filma. U kasnijoj fazi karijere više se posvetio glumi, no i nekoliko filmova koje je snimio u razmaku većem od četiri desetljeća dovoljna su da ga svrstaju u uzak krug najvećih čeških filmaša svih vremena.
Primjedbe
Objavi komentar