Iščekivani nastavak sjajne karakterne studije "Jokera" pokazao se kao potpuni promašaj i na kino blagajnama i prema kritici. I zaista, "Joker: ludilo u dvoje" je baš bizaran i čudan film, možda i najatipičniji blockbuster ikada snimljen. Film koji je koštao vrtoglavih 200 milijuna dolara, a posve je nejasno na šta je toliki novac ulupan, osim na vjerojatno izdašne honorare scenaristu i režiseru Toddu Phillipsu te glavnim glumcima Joaquinu Phoenixu i Lady Gagi. Phoenixovog Jokera ili Arthura Flecka u prvom smo filmu ostavili nakon suludog ubilačkog pohoda u kojem je ubio šest ljudi i to u izravnom televizijskom prijenosu.
Sada je on u pritvoru u zloglasnoj gothamovskoj ludnici Arkham gdje čeka suđenje, a njegova odvjetnica Maryanne Stewart (Catherine Keener) planira igrati na to da Arthur ima poremećaj ličnosti i da je njegova podvojena osoba Joker zapravo dogovorna za zločine. I dalje Arthur vani ima brojne obožavatelje koji ga slave kao svojevrsnog junaka koji se pobunio protiv sustava, a postoje i barem toliko onih koji su protiv njega. U ludnici će on upoznati pacijenticu Harleen Lee Quinzel (Lady Gaga) koja kao da je opčinjena Jokerovim zločinima i njegovom osobnosti. Potpuno rastrojeni Arthur zaljubit će se u tu raspjevanu plavušu vjerujući da je konačno pronašao nekoga tko ga zaista poznaje i vidi, no shvatit će do kraja da to baš i nije tako.
I teško je zapravo opisati nastavak "Jokera" jer narativna linija je tu zapravo dosta tanka ako izuzmemo suđenje Arthuru za ubojstva. Nastavak je to razrade glavnog lika i njegovog psihičkog stanja za koje se čini da je u još gorem stanju nego u prvom filmu. Živi on u nekim svojim deluzijama, potpuno gubi veze između stvarnosti i fantazije. Tako da je "Joker: Folie a Deux" istovremeno i sudska drama, zatvorska drama, psihološka drama, karakterna studija, bizarna romansa, ali i mjuzikla jer svako malo Arthur sebe i svoju odabranicu zamišlja u nekim suludim glazbenim nastupima.
Pjevaju oni kao Ginger i Fred, kao Sony i Cher, kao Dražen Zečić i ona cura za koju nikad ne mogu zapamtiti kako se zove. Pjevaju oni poznate i nepoznate songove, a Lee kao da će prema Arthurovom alter egu Jokeru razviti fascinaciju kakvu su možda imale članice zloglasne Familije prema Charlesu Mansonu. Ona kao da će ga idolizirati zbog njegovih zločina vjerujući da je on taj koji će povesti svijet u neki suludi pohod kakav je valjda planirao Manson. No, do samog kraja kao da će i Arthuru postati jasno da on nije taj i kao da će se pokušati riješiti lika kojeg je stvorio dok će i Lee ostati razočarana kad shvati tko se to zapravo skriva iza maske Jokera.
Bio je "Joker: Ludilo u dvoje" baš neobičan film koji bi se moglo opisati i kao svjesnim trolanjem ne samo publike koja pohodi blockbustere, već i holivudskog studijskog sustava jer teško je povjerovati da je Warner Bros. za nešto takvo iskeširao 200 milijuna dolara. Vjerojatno su pretpostavljali da će nakon sjajne prođe "Jokera" na kino blagajnama i zarade veće od milijardu dolara, nastavak donijeti novu berbu para, a Phillips je na kraju isporučio gotovo pa art film. Film koji je zasigurno potpuno zbunio ciljanu publiku koja nije mogla ni zamisliti što ih čeka kada uđu u kino dvorane. Ne mogu reći da me ova visokobudžetna filmska bizarnost posebno impresionirala, no bilo bi nepošteno reći da je to loš film isključivo zato što nije napravljen onako kako sam ga ja ili netko drugi očekivao.
Primjedbe
Objavi komentar