Iskusni španjolski filmaš Antonio Chavarrias vodi nas u ovoj povijesnoj drami na Pirenejski poluotok negdje u 9. stoljeću. Vrijeme je to kada su kršćanske snage iz Europe počele oslobađati područje današnje Španjolske od saracena odnosno arapa koji su taj prostor prethodno zauzeli. Kako se područje oslobađalo, tako je trebalo ponovno nastaniti ta uglavnom opustošena i gotovo pa ispražnjena područja. I, jasno, ponovno one koji su ostali pretvoriti u kršćane koji će nastanjivati taj teritorij. Tako je u jedan takav samostan smješten negdje u unutrašnjosti današnje Katalonije feudalni vladar grofovije Barcelone Wilfred poslao svoju kćer Emmu (Daniela Brown) kao predstojnicu samostana.
Pomalo naivna mlada žena dan joj zadatak shvatit će prilično ozbiljno i pokušat će stvarno i učiniti nešto za rijetko lokalno stanovništvo koje se i dalje skriva u šumama. Ima među njima i arapa, kršćana pa i pogana, a mlada opatica želi pomoći tim ljudima koje stanovnici samostana nazivaju opasnim divljacima. Naivno ona misli da crkva stvarno pomaže ljudima, no nakon nekog vremena postat će joj jasno da to baš nikome i nije u interesu. Shvatit će da je ona praktički i jedina od svih opatica koje su završile ondje svojevoljno i da su sve njene kolegice ondje završile po kazni ili da bi pobjegle od nečega.
Snimio je Chavarrias "La abadesa" ili "Holy Mother" po stvarnim povijesnim događajima, a solidna je to povijesna drama koja se djelomično dotiče i nekih aktualnih tema. Jer Emma je žena koja pokušava pronaći mjesto u svijetu kojim vladaju muškarci, a činjenica da se ona ne želi pomiriti s takvim stanjem stvari, dovest će je u ozbiljne probleme. Film je to i o konfliktu striktnih dogmi koje kao da su uklesane u kamen i treba ih se držati doslovno i drukčijeg, mekšeg, tolerantijeg, liberalnijeg, uključivijeg i mudrijeg pristupa koji pokušava zastupati Emma. Nije to klasični povijesni spektakl, već je "La abadesa" istovremeno i intimna osobna drama o borbi jedne žene čiji je najveći problem povremeno spor ritam.
Primjedbe
Objavi komentar