Već smo se nagledali podosta filmova o snimanju filmova. Bilo je tu briljatnih djela, a prva mi napamet uvijek padne "La nuit Americaine" legendarnog Francoisa Truffauta. Humorna drama uglednog francuskog filmaša Cedrica Kahna ipak ne stane u istu rečenicu s Truffautovim klasikom iako je imala potencijala. Samo godinu ranije Kahn je snimio iznimno kvalitetnu sudsku dramu snimljenu prema istinitim događajima "Goldman Case", a sada je snimio nešto posve drukčije. "Making of" je puno lepršaviji, laganiji film iako sama tema kojom se bavi nije uopće svjetla.
Tvrdoglavi filmaš Simon (Denis Podalydes) počeo je snimanje novog filma, a problemi su već krenuli. Financijaši i producenti traže da preradi završetak jer žele happy end, a on je potpuno bijesan jer čovjek snima dokumentarističku dramu o bijesnim i frustriranim radnicima koji su okupirali tvornicu u kojoj rade jer im plaće nisu isplaćene tko zna koliko. Svejedno će on pristati na snimanje, no problemi će se samo gomilati i nizati jedan za drugim. Glavni glumac Alain (Jonathan Cohen) je egotriper koji misli samo na sebe, a tijekom snimanja filma, Simon će odlučiti da se istovremeno snima i film o snimanju filma.
Za taj dio zadužit će lokalnog mladića čija je mama vlasnica pizzerije Josepha (Stefan Crepon), a on sanja kako će postati filmaš, čak je i napisao scenarij koji je dao prilično nezainteresiranom Simonu. Činjenicu da je igrom slučaja preko noći iz statista napredovao u režisera dokumentarca o snimanju filma dodatno će mu dati krila i spetljat će se on s glavnom glumicom (Souheila Yacoub), a djeluje sve to potpuno kaotično. Nažalost, taj kaos prebacio se i na konačni proizvod odnosno na film koji mi gledamo i koji je premijeru imao na festivalu u Veneciji. Nažalost, poslije nekog vremena postaje do dosta zamorno, naporno, tako da se do kraja gotovo potpuno izgubi osnovna ideja koju je Kahn želio plasirati s "Making of", a to je pitanje što gledatelji uopće očekuju od filma. I kako konačni proizvod kao što je film na kraju nastaje kao neka vrsta kompromisa između idealista, umjetnika i kreativaca kao što su režiseri i onih koji sve gledaju kroz brojeve, novac i statistiku, a to su obično producenti, financijaši i vlasnici studija kojima je valjda jedina bitna zarada.
Primjedbe
Objavi komentar