Francuz Alexandre Aja nikako ne uspijeva ponoviti ono što je postigao i prije nego što je proslavio 25. rođendan. Horor "Haute tension" (High tension) ne samo da uživa kultni status, već je označio taj maestralni film pravu renesansu francuskog horora i bio početak kratkog, ali izvanrednog pokreta nazvanog i francuski ekstremni val. Zaputio se nakon tog instantnog uspjeha Aja odmah u Ameriku gdje nije snimao tako loše horore, no nije se uspio približiti svom prvom, najpoznatijem i najboljem filmu. Blizu "Haute tension" nije došao ni s "Never Let Go", survivalističkim i misterioznim horor - trilerom.
"Never Let Go" se praktički u cijelosti odvija u izoliranoj kući smještenoj duboko u šumi u kojoj žive mama (Halle Berry) i njena dva sina blizanca, Nolan i Samuel. Žive oni prema strogim pravilma, no da ne bi to bio klasična survivalistička drama ili varijacija na temu "The Quiet Place", shvatit ćemo da ta pravila postoje jer u šumi oko njihove kući živi nekakvo zlo. Glavno pravilo je da se od kuće smiju udaljavati jedino ako su privezani užetom koje ih štiti od tog misterioznog zla. Mama je dječake uvjerila da će ih zlo inficirati ako se odvežu od užeta koje ih povezuje s kućom odnosno sigurnim mjestom, no kako je mama jedina koja može vidjeti duhove koji se kreću kroz kuću, sasvim logičnim se nameće pitanje boluje li ona možda od šizofrenije ili nekog sličnog psihičkog poremećaja.
I kao što je obično slučaj s braćom, jedan od njih je poslušan i slijepo vjeruje majci dok drugi propitkuje stvarnost u kojoj se nalaze otkako znaju za sebe i životare sami u divljini, skupljajući hranu, vjeverice, crve, a kada toga nema onda se friga kora od drveća. Može se na "Never Let Go" gledati kao alegoriju svega i svačega i nagurano je tu zaista pregršt ideja i motiva, a do kraja će se priča razviti na način da je svatko može protumačiti na svoj način. S obzirom na loše ocjene, pokazao se "Never Let Go" daleko, daleko bolji od niskih očekivanja i na tome možemo zahvaliti Aji koji je izvukao maksimum od dosta konfuznog scenarija i priče. Perfektno on koristi lokaciju na kojoj se odvija radnja i stalno čekamo kada će nešto iskočiti iz žbunja, no do kraja će nam postati jasno da se prava opasnost možda skriva negdje drugdje.
Primjedbe
Objavi komentar