Mladi frankofoni kanadski filmaš Pier-Philippe Chevigny predstavio se iznimno zanimljivom workplace problemskom dramom. "Richelieu" je premijeru imao na festivalu u Tribeci, a potom je prikazan na brojnim drugim festivalima i imao je šest nominacija za kanadski film godine. Odlučio se on za naturalistički, gotovo pa dokumentaristički pristup, film je snimljen kamerom iz ruke, a pratimo tu situaciju migranstkih radnika iz srednje Amerike koji su stigli na sezonski posao u tvornicu u Quebecu. Ariane (Ariane Castellanos) se vratila kući nakon teškog prekida veze, a kako je njen otac porijeklom iz Gvatemale, tako savršeno govori španjolski pa će pronaći posao kao prevoditeljica u istoj toj tvornici.
Iz te je veze Ariane izašla u ozbiljnim dugovima jer je bivši digao hipoteku na njen stan, a u teoriji bi njen posao u tvornici za obradu kukuruza u mjestu Richelieu Valley trebao biti i neka vrsta veze između sezonskih radnika iz Meksika i Gvatemale s jedne i uprave s druge strane. A ti nesretnici praktički i ne znaju kakva su im prava te uprava personizirana u liku okrutnog direktora Stephanea (Marc-Andre Grondin) ih brutalno izrabljuje i iskorištava. Rade oni od jutra do mraka u teškim uvjetima, a vidjet će oni Ariane i kao neku vrstu svoje zaštitnice pošto ih ona jedina razumije.
Vrlo brzo će se ona doslovno naći između dvije vatre jer je za Stephanea ona samo netko tko prevodi zapovijedi i zaduženja stranim radnicima i postat će ona doslovno treća strana u tom konfliktu među suprotstavljenim klasama. I dok uprava traži da se radi i prekovremeno kako bi se posao što prije napravio iako za to nisu plaćeni, strani radnici su sve bijesniji i ogorčeniji jer shvaćaju da ih se brutalno izrabljuje. I klasični je to začarani krug jer vlasnici imaju nerealne i neizvedive planove za proizvodnju i pritišću upravu, a oni potom pritišću te nesretnike koje je zapravo i najlakše iskoristiti i potom ih se riješiti. Oni koji ne mogu ili ne žele ispuniti nove planove, odmah dobivaju jednosmjernu kartu za povratak kući, a situacija će vrlo brzo eskalirati.
I iznimno je to uvjerljiva i kompleksna drama koja se ističe autentičnosti i iako je riječ o igranom filmu čini se kao da se nešto slično onome što ćemo ovdje vidjeti zaista i moglo dogoditi. U posebno teškoj situaciji će se naći jedan radnik iz Gvatemale po imenu Manuel (Nelson Coronado) s kojim će se Ariane posebno vezati, a riječ je o drami snimljenoj na tragu onoga što su snimala braća Dardenne, Ken Loach pa i Stephane Brize. Kompleksna je to drama u kojoj je se na aktualan način problematizira situacija u proizvodnom procesu kada se nerealni zahtjevi uprave lome na leđima onih najranjivijih. Dok na te nesretnike koji rade uglavnom najteže pa i najopasnije poslove većina gleda kao na potrošnu robu koju će vrlo lako zamijeniti, prevoditeljica u sjajnoj izvedbi Castellanos shvaća da jednostavno ne može lagati tim ljudima i da ono što se od njih traži i što im se za uzvrat nudi, nije u njihovom interesu. Stavit će ona tako njihove ispred svojih interesa, no pitanje je hoće li itko na kraju što dobiti ili će svi biti gubitnici.
Primjedbe
Objavi komentar