Koreanci su nas već odavno navikli na uvrnute, šokantne pa i perverzne priče pune iznenađenja i preokreta, a po tom pitanju ne razočarava ni već kultni erotsko - psihološki triler Im Sang-sooa. U većini svojih filmova Sang-soo nije bježao od kontroverzi i provokativnosti, a iznimka nije ni "Sluškinja", premijerno prikazana u glavnom programu festivala u Cannesu. Zanimljiv je ovaj film i stilski jer počinje to u gotovo naturalističkom, sirovom stilu kamerom iz ruke koja prati noćnu gužvu u nekom korejskom velegradu. U jednom trenutku ženska osoba skače sa zgrade, a oko njenog tijela okuplja se more znatiželjnika, gleda pa i snima tijelo nesretnice.
Među tim brojnim voajerima je i žena po imenu Eun-yi, a već u sljedećoj sceni Sang-soo mijenja stil i pretvara se to u ušminkan, stiliziran film čija se radnja uglavnom odvija u jednom interijeru. I to u unutrašnjosti raskošne vile bogate mlade obitelji za koju će Eun-yi početi raditi kao sluškinja i dadilja šestogodišnjoj kćeri trudne Hae-ra i njenog bogatog i zgodnog muža Hoona. I od početka je očito da će se u toj kući dogoditi nešto uznemirujuće i nešto loše, a odmah na prvu šarmantni Hoon otvoreno će početi zavoditi sluškinju. Čovjek je to koji je naučio dobivati ono što poželi, a na igru će pristati i Eun-yi.
Dok Hae-ra neće imati pojma što se događa, sve će vidjeti stara sluškinja. Situacija će se posve oteti kontroli kada u kuću stigne Hae-raina majka, slična napirlitana gospođa koja također izgleda kao lutkica kojoj je također vjerojatno jedini životni cilj bio da postane trofejna žena. I dok njoj to izgleda nije uspjelo, shvatit će ona da bi sluškinja mogla ugroziti taj status njene kćeri i učinit će ona sve da napakosti sluškinji, pogotovo kada shvati da je ona ostala trudna. Film je to nabijen erotikom pa i natruhama sadomazohizma jer dok je Hoon dominantan tip koji grabi sve ono što želi, Eun-yi djeluje nekako submisivno i čini se da joj taj odnos čak i odgovara.
Film je to prepun iznenađenja, prilično šokantnih pa i grotesknih i nadasve neočekivanih razvoja priča, a glavno pitanje ovdje glasi tko tu ima najviše za izgubiti, a tko dobiti. Na kraju će se "The Housemaid" koji odiše nekim uvrnutim crnim humorom, pretvoriti u nešto bolesno i groteskno, a film je to koji na neobičan i subverzivan način pomalo i propitkuje klasne razlike u korejskom društvu. Dakako ne na način kao Bong Joon-ho u genijalnom "Parazitom", no imam dojam da je "Sluškinja" barem djelomično poslužila kao inspiracija za nastanak remek-djela snimljenog devet godina kasnije.
Primjedbe
Objavi komentar