Zanimljivom crnohumornom dramom - satirom predstavio se mladi španjolski filmaš Miguel Faus. Riječ je o jednom od onih filmova koji duhom pomalo podsjećaju na legendarnog korejskog "Parazita" jer i ovdje imamo dosta sličnu situaciju o sudaru dva posve različita svijeta koji neće baš dobro završiti. Ta tiha sluškinja iz naziva filma je mlada Kolumbijka Ana (Paula Grimaldo) koja je prihvatila posao kućne pomoćnice ili bolje rečeno služavke u luksuznoj vili na moru. Vlasnici te raskošne vile su bogati kolekcionar umjetnosti Pedro (Luis Bermejo) i njegova žena Andrea (Ariadna Gil), a svi se prema njoj odnose gotovo kao prema komadu namještaja.
Tipična je to snobovska bogata obitelj s razmaženom djecom, sinom i kćeri u dvadesetim godinama života za koje se čini da ništa ne rade, već uživaju u svojim životima. U početku će se Ana pokušati prilagoditi svim zahtjevima vlasnika i ispunjavat će njihove želje jer su joj obećali nakon probnog roka povišicu i sređivanje radne dozvole, no druženje s kolegicom sluškinjom iz susjedne vole Giselom kao da će i kod nje početi buditi buntovnički duh. Počet će ona kršiti pravila i pokušavati i sama koliko god može uživati u luksuznom i raskošnom životu vile, a naravno da će to neminovno voditi do konflikta. I praktički cijela radnja "Tihe sluškinje" se odvija u toj luksuznoj vili negdje na obali Katalonije, a sjajno Faus prikazuje to potpuno nerazumijevanje između dvije posve različite klase.
I dok su vlasnici vile uvjereni kako su oni dobri ljudi, širokogrudni i pravedni čijom milošću jedna takva nesretnica poput Ane uopće ima posao, oni i ne shvaćaju da je svojim ponašanjem dehumaniziraju. Za njih ona kao da nije stvarna osoba, već gotovo pa robot koji mora biti zahvalan na njihovoj milosti i ispunjavati sve njihove želje i zapovijedi. I dok su i vlasnica vile i njena kćer visoke, vitke, pravi manenenski tipovi žene, Ana je niska i zdepasta, okruglasta pa je i fizičkim izgledom ona njihov potpuni kontrast. Vizualno to također izgleda jako dobro, snimljeno uglavnom statičnom kamerom i finom kompozicijom kadrova, s osunčanom i blještavom fotografijom.
Dakako da je Faus do kraja pripremio tu neka iznenađenja jer nakon nekog vremena Ana će se početi potiho buniti, a ući će ona i u konflikt sa sinom vlasnika vile. Razmaženim mladićem koji ondje organizira raskalašene zabave za svoje društvo kada nema roditelja, a iz ponizne, šutljive i tihe djevojke koja samo šuti i radi ono što kaže, Ana će doživjeti zanimljivu transformaciju. I inače volim slične filmove koji tematiziraju klasne razlike, a iako "Calladita" ni izbliza ne spada u rang filmova poput ranije navedenog "Parazita" ili Östlundovog "Trokuta tuge", opet je to bila zanimljiva humorna drama koja će se rasplesti posve drukčije od očekivanja.
Primjedbe
Objavi komentar