Harkijama (Les Harkis) se nazivaju Alžirci koji su tijekom rata njihove države za nezavisnost od Francuske ratovali na strani svojih kolonizatora. Alžirski rat za nezavisnost trajao je od 1954. pa do 1962. godine kad se ova velika zemlja na sjeveru Afrike izborila za slobodu i pobijedila Francuze, a lako je za pretpostaviti da oni Alžirci koji su ratovali za neprijatelje baš i nisu najbolje prošli. Već u samom uvodu filma kojim se Philippe Faucon predstavio tijekom redateljskih večeri festivala u Cannesu to iznimno eksplicitno i vidimo. Pred kućom jedne alžirske obitelji netko ostavlja košaru, a kada je oni otvore, shvate da se u njoj nalazi odsječena glava njihovog sina koji je bio harkija.
Unatoč tome, i njegov mlađi brat odmah će se potom dragovoljno prijaviti u francusku vojsku, a potom pratimo sudbinu mladića po imenu Salah i još nekolicine njegovih kolega u razdoblju od sljedećih nekoliko godina. Snimio je Faucan pomalo fragmentarnu ratnu dramu čiji je jak adut iznimno kvalitetno prikazivanje povijesnog razdoblja prijelaza pedesetih na šezdesete u Alžiru. Od početka nam je jasno koliko svi ti Alžirci koji su postali harkije riskiraju jer svi njihovi sunarodnjaci smatraju ih izdajnicima, a vidjet ćemo u ovom filmu da su ti ljudi imali posve različite motive.
No, ono čime se "Les Harkis" prvenstveno bavi je sramotna izdaja ljudi koji su ratovali za njih u ovom ratu jer nakon poraza i gubitka najveće kolonije, jednostavno će se oni riješiti harkija. Bez obzira što su im prethodno obećali francusko državljanstvo te utočište u Francuskoj njima i njihovim obiteljima, kako će se bližiti kraj rata, tako će i ti ljudi shvaćati da su izdani. I ostavljeni da se brinu sami za sebe, snalaze kako znaju, a to snalaženje u većini slučajeva je značilo likvidaciju njih samih pa i njihovih obitelji. Odličio se Faucon za realističan pristup i "Les Harkis" je neskriveno kritičan film prema Francuskoj i njezinom ponašanju nakon poraza u Alžiru.
Naravno da prvi film koji svakom poštenom filmofilu padne na pamet kad se spomene alžirski građanski rat odnosno "Bitka za Alžir" Gila Pontecorva vjerojatno nikad neće biti moguće nadmašiti, no i "Les Harkis" donosi podjednako potresnu i okrutnu epizodu iz tog krvavog rata. Intencijski Faucon nije išao u smjeru klasičnog ratnog spektakla, već je to brutalna i mračna (anti)ratna drama koja na sasvim solidan način prikazuje svu kompleksnost i kompliciranost tog surovog vremena. Posebno je šokantna i stravična sama završnica filma kada u zaglavlju doznajemo što se dogodilo s tim ljudima jer je nakon rata ubijeno više desetaka tisuća harkija i njihovih obitelji. Kada su krenuli masovni pokolji i osvete, Francuzi nisu imali izbora, već ih prihvatiti, ali i to treba shvatiti uvjetno jer su sve do 1976. godine Alžirci koji su ratovali za Francusku, ondje živjeli u svojevrsnim logorima.
Primjedbe
Objavi komentar