Nakon stiliziranih i intimistički biografskih drama o Jackie Kennedy i princezi Diani, čileanski filmaš Pablo Larrain snimio je sličnu biografiju o slavnoj grčko - američkoj sopranistici Mariji Callas. Premijeru je "Maria" imala u natjecateljskom programu festivala u Veneciji, a Angelina Jolie je za izvedbu čuvene sopranistice već zaslužila nominaciju za Zlatni globus za najbolju žensku ulogu u drami. I kao što smo već navikli od Larraina, ponovno je to stilizirano, ušminkano, visokoestetizirano, a ponovno je na scenariju radio Britanac Steven Knight, najpoznatiji kao autor serije "Peaky Blinders".
Ponovno to nije klasična biografija, već nominalno tu pratimo posljednjih tjedan dana u životu Marie Callas u Parizu 1977. godine. Već nekoliko godina ona ne nastupa i povukla se iz javnog života, a iako je tek u pedesetim godinama života, ono po čemu je bila najpoznatija odnosno glas kao da ju je napustio. Jednostavno se ona čini preslabom, preumornom, prebolesnom, razočaranom i njen batler Ferruccio (Pierfrancesco Favino) i njena domaćica Bruna (Alba Rohrwacher) strahuju što će biti s njom. Posebno im se diže kosa na glavi jer slavna diva odlazi na tajne probe u parišku operu kako bi vidjela može li ponovno pjevati, a povremeno kroz flešbekove snimljene u crno - bijeloj boji doznajemo i poneke detalje iz njenog života.
Od mladosti u Grčkoj za vrijeme nacističke okupacije pa do upoznavanja s grčkim tajkunom i brodograditeljem Aristotelom Onasisom (Turčin Haluk Bilginer) s kojim je bila u vezi deset godina i koji joj je branio nastupe. Paralelno dok ona testira svoj izmučeni glas pred praznom dvoranom, nižu se segmenti njenih najpoznatijih nastupa. Velika pažnja opet je tu posvećena dizajnu interijera i sceni pa je kuća u kojoj Callas živi u Parizu ušminkana do najmanjeg detalja i podsjeća to na dvorove francuske aristokracije. Uživa operna diva i u šetnjama Parizom sedamdesetih, a baš kao što je i gotovo svaka opera zapravo tragedija, tako i njen život ima neke obrise tragedije.
Ili barem takav dojam ostavlja Callas koja se prisjeća prošlosti i preispituje svoj život. Tko je Maria zapravo bila, glavno je pitanje koje Larrain postavlja ovim filmom, a jasno nam je kako je riječ o ženi koja je navikla na obožavanje i koja je itekako bila svjesna svog gotovo pa božanstvenog statusa. I ne može se poreći da je Jolie dobra u ulozi Callas iako mislim da je to jedna od onih uloga u kojoj bi vjerojatno zablistala svaka ozbiljnija glumica. Bila je to zapravo prva ozbiljna uloga za nekoć najplaćeniju glumicu svijeta nakon tko zna koliko godina, valjda još od "Changeling" Clinta Eastwooda iz 2008. godine otkada je Angelina bitno prorijedila glumačke angažmane, a nastupala je od tada uglavnom u glupostima. Na kraju, ipak mi je "Maria" bila nešto slabija od "Spencer", ali bolja od nevjerojatno mi zamorne i iritantne "Jackie".
Primjedbe
Objavi komentar