Dan 11. listopad 1975. godine ostat će zapamćen po tome što je tada s emitiranjem započela jedna od najdugovječnijih emisija u povijesti televizije. Mislim da comedy show Saturday Night Live i dalje ide iako to odavno nije ni sjena emisije kakva je bila u zlatnim danima. Emisija je to u kojoj su zanat ispekli neki od najvećih američkih komičara u posljednjih pola stoljeća, a povijesna drama Jasona Reitmana (Up in the Air, Thank You for Smoking, Juno) donosi priču o tome kako su izgledali ti posljednji sati uoči emitiranja premijerne emisije. Novi show je uprava NBC-a odobrila i mladi producent Lorne Michaels (Gabriel LaBelle) okupio je cijelu ekipu mladih buntovnika, uglavnom široj javnosti nepoznatih komičara, a čini se kao da mnogi u televizijskoj kući navijaju za propast showa koji još nije ni krenuo i djeluje kao potpuna avangarda u odnosu na sve ranije.
Problemi se nižu jedan za drugim. Skečevi koji ovise o improvizaciji se prepravljaju, skraćuju, neki izbacuju, a u tom dijelom stvarnom, dijelom fikcionalnom kolopletu događaja Michaels je taj o kojem sve ovisi. On navigira između ega pojedinih komičara i gostujućih zvijezda poput Georgea Carlina (Matthew Rhys) i Andya Kaufmana (Nicholas Braun), ali i izvršnih producenata i članova uprave mreže. Većini njih nije uopće jasno što skupina tih mladih čudaka uopće priprema i ako nešto pođe po zlu, imaju oni već spreman rezervni sadržaj. I zaista djeluje to kaotično od početka do kraja dok pratimo te posljednje infarktne sate prije emitiranja prve emisije i dok nitko ne zna kako će to izgledati.
I kreće to zaista odlično, a odlučio se Reitman u početku za dinamičan scorseseovski start u kojem kamera kruži kroz zgradu televizije i prati sve te likove u tim prijelomnim trenucima. Iako imamo tu zaista bezbroj likova, funkcionira to jako dobro, a tempo filma je iznimno brz od početka pa sve do kraja. Kako vrijeme prolazi, čini se da tu ništa ne funkcionira onako kako je na početku zamišljeno, a čovjek si razmišlja kako su Michaels i ekipa tim studijskim izvršiteljima, uglavnom starim bijelcima u odijelima uopće uspjeli podvaliti nešto takvo. Djeluje to kao potpuna avangarda, kao nešto što tadašnja televizijska publika nije nikada vidjela, a uspio je Reitman sjajno oživjeti to ludo, prijelomno vrijeme i odlično on oslikava vrijeme i mjesto.
I jednostavno je nevjerojatno kako je na tom samom početku okupljena ekipa komedijskih genijalaca poput Chevya Chasea (Cory Michael Smith), Dana Aykroyda (Dylan O'Brien) ili ekscentričnog Johna Belushija (Matt Wood) koji svima ide na živce jer nije potpisao ugovor, a emitiranje showa samo što nije krenulo. Glavni producent David Tebet (Willem Dafoe) kao da ni sam nije siguran zašto je toj ekipi mladih luđaka dao prigodu jer kako vrijeme prolazi čini se da oni uopće nisu spremni za prvu emisiju. Iako je "Saturday Night" film o snimanju komedijskog showa, teško bi se Reitmanov film moglo opisati kao klasičnu komediju. No, bio je to definitivno zabavan, zanimljiv i iznimno dinamičan film o događaju koji je bio revolucionaran u povijesti televizije, a protagonisti svega toga još i nisu svjesni kakav će efekt izazvati.
Primjedbe
Objavi komentar