Nakon što je osvojio Oscara za "Oppenheimera", irski glumac Cillian Murphy ponovno je sjajan i u potresnoj drami koju je prema stvarnim događajima snimio Belgijanac Tim Mielants. Murphy i Mielants jako dobro se znaju jer režirao je on i čak šest epizoda serije "Peaky Blinders", a premijeru je "Small Things Like These" imao u Berlinu gdje je Srebrnog medvjeda za najbolju sporednu ulogu osvojila još jedna glumačka velikanka, Emily Watson. Murphy je trgovac ugljenom Bill Furlong koji živi u malenom irskom gradu. Radnju filma je iskusni scenarist i dramatičar Enda Walsh (McQueenov "Hunger") smjestio uoči Božića 1985. godine, a prilikom isporuke ugljena u lokalni samostan, vidjet će nešto što nije trebao vidjeti.
Djevojku zaključanu u skladište koja se smrzava na hladnoći koja će mu reći kako bi trebala roditi za nekoliko mjeseci. Kada je Bill odvede u samostan, časne sestre će se praviti kao da ih je briga za tu nesretnicu, koja će pred predstojnicom samostana setrom Mary (Watson) lažno tvrditi da su je u skladištu zaključale druge djevojke dok su se igrale skrivača. Sve ono što će vidjeti Billa će možda dodatno potresti jer je on otac pet kćeri, a istovremeno će se on početi prisjećati događaja iz djetinjstva koje je proveo sa samohranom majkom koje se obitelj odrekla. Bavi se "Small Things Like These" zapravo poznatom temom zlostavljanja u irskim samostanima koji su se nazivali magdalenske praonice ili magdalenska utočišta.
I ta utočišta koja je u irskoj vodila katolička crkva radila su sve do kraja 20. stoljeća, a ondje su se smještale "posrnule žene" odnosno djevojke koje bi ostale trudne izvan braka. Procjenjuje se da je u takvim institucijama bilo zatvoreno više od 30 tisuća žena čija su djeca potom prodavana udomiteljskim obiteljima, a o onome što se događalo ondje mogli smo gledati u potresnoj i šokantnoj drami Petera Mullana "Magdalene Sisters". No, Mielants je snimio potpuno drukčiji film, intimističku dramu i karakternu studiju koju još jednom sjajnom izvedbom nosi Murphy.
Ponovno već samo u njegovom praznom pogledu vidimo tugu, bijes i očaj jer mu je potpuno jasno što se događa iza zatvorenih vrata samostana, no ne može on ništa učiniti. Pratimo tu ponajviše njegove moralne dileme jer kako će vrijeme prolaziti shvaćat ćemo da više manje svi znaju što se ondje događa, no svi okreću glavu jer ih se to izravno ne tiče. Ono što će vidjeti kao da će Billa podsjetiti na nešto iz vlastite prošlosti, iz djetinjstva čega se sjeća pomalo u magli. Snimio je Mielants kvalitetnu i realističnu, potresnu i iznimno emotivnu dramu u kojoj, baš poput glavnog protagonista, ne vidimo izravno što se događa iza zatvorenih vrata samostana, no jasno nam je da je to pogrešno i zlo.
Primjedbe
Objavi komentar