"Obitelj Soprano" za mnoge je jedna od najboljih televizijskih serija svih vremena. Serija je to kojom je zapravo i započelo doba u kojem je televizija, potom i streaming platforme počele istiskivati film, no "The Sopranos" je i serija koja je pokazala da vrijedi ići putem kojim nitko prije nije išao. Već duže vrijeme se spremam ponovno pogledati ovu seriju od početka do kraja, a nakon sjajnog dokumentarca Alexa Gibneya mislim da ću to učiniti i prije nego što sam planirao. Gibney je doslovno u fotelju psihijatrijske ordinacije u kojoj je nekoć sjedio Tony Soprano u čudesnoj izvedbi Jamesa Gandolfinija, posjeo Davida Chasea. Kreatora serije o mafijašima iz New Jerseya, danas gotovo pa 80-godišnjaka koji nikad prije nije snimio ništa ni približno slično.
Jednako koliko je ovo dokumentarac o seriji, toliko je to dokumentarac i o Chaseu, iskusnom televizijskom scenaristu rodom upravo iz New Jerseya, a iako se to po prezimenu možda i ne bi zaključilo, italoamerikancu koji je očito jako dobro znao što radi. Sasvim slučajno se on, otkriva, zainteresirao za film na fakultetu i odlučio je tada da će biti režiser. No, moralo je proći više od 35 godina relativne anonimnosti, desetljeća i desetljeća pisanja scenarija za tuđe projekte, borbe s restrikcijama televizijskih mreža koje baš i nisu sklone riskiranju. A onda je odlučio napisati scenarij za film o njegovoj majci, strogoj ženi s kojom je cijelog života imao čudan odnos.
Taj scenarij se ubrzo pretvorio u pilot epizodu buduće serije koju su odbile sve televizijske mreže jer im je ideja priče o mafijaškom bossu s napadima tjeskobe koji traži pomoć psihijatrice bila nezanimljiva. Sva sreća pa se upravo u to vrijeme HBO počeo profilirati kao televizijski kanal s drukčijim sadržajem i dobio je zeleno svjetlo za pilot koji je odlučio snimiti upravo u svom New Jerseyu. I donosi ovaj zapravo dvodjelni dokumentarac koji traje oko dva sata i četrdeset minuta perfektan insajderski uvid u nastanak kultne serije. Kako su birani glumci za pojedine uloge, kako su izgledala snimanja serije koja se protegnula na čak sedam sezona i što je Chasea inspiriralo za cijelu ovu priče i likove.
Sjajno Gibney kombinira pojedine scene iz serije sa samim intervjuom sa Chaseom, a donosi tu i brojne arhivske snimke s audicija i snimanja. Iako fanovi "Obitelji Soprano" vjerojatno znaju brojne detalje o kojima se ovdje govori, Chase otkriva ne samo kako su ga razni ljudi iz njegovog života i događaji inspirirali za likove, već i koji su filmovi utjecali na vizualni segment serije. Perfektno Gibney u paralelnim ekranima prikazuje scenu iz "Kineske četvrti" Polanskog koja je poslužila kao inspiracija Chaseu. Da ne govorim da je tu i sjajni Gandolfini koji je tako savršeno odglumio Tonya Soprana. Ovaj dokumentarac je nešto što fanovi ove sjajne serije nikako ne smiju zaobići, a oni koji je do sada i nisu pogledali, sto posto će požuriti kako bi je što prije pogledali. Još jednom je Gibney potvrdio da je jedan od najboljih dokumentarista današnjice, a fenomen "Sopranosa" vjerojatno će trajati vječno i kako će vrijeme prolaziti, postajat ćemo sve svjesniji veličine, važnosti i vrijednosti te briljantne serije.
Primjedbe
Objavi komentar