Gotovo dvije i pol godine morale su proći da humorna romantična drama s Dakotom Johnson u glavnoj ulozi konačno stigne u distribuciju. Nakon gledanja "Am i OK?" ipak je dosta jasnije zašto se toliko čekalo te da je i potpuno izostala distribucija filma namijenjenog gotovo isključivo za onu snobovsku američku woke publiku, ne bismo puno izgubili. Silno me živciraju ovakve pomodarske nominalno komedije koje zapravo nimalo nisu smiješne, ni duhovite, a da glavnu ulogu nije odigrala Dakota, vjerojatno ne bih ni primjetio da ovaj film postoji.
A Dakota je 32-godišnja recepcionistica u nekakvom spa resortu u Los Angelesu koja vodi naizgled potpuno dosadan život. Talentirana je ona slikarica, ali očito nema dovoljno hrabrosti pa da se ozbiljno oproba u tome, a iako je zgodna i privlačna, nema ona baš puno sreće ni po pitanju ljubavi. Zapravo, preciznije bi bilo reći da Lucy i nije pretjerano zainteresirana za vezu pa ni barem neku kratkoročnu romansu. I stalno se ona o tome jada svojoj najboljoj prijateljici Jane (Sonoya Mizuno) koja će pak dobiti ponudu za promaknuće na poslu, ali to znači i selidbu za London. Spoznaja da će joj najbolja prijateljica ubrzo preseliti, silno će utjecati na Lucy, a istovremeno će ona početi razmišljati i o tome da joj baš i ne ide s vezama zato što je zapravo lezbijka i više joj se sviđaju djevojke.
Pa će tako fiksaciju preusmjeriti na kolegicu s posla, maserku Brittany (Kiersey Clemons) koja je njena sušta suprotnost. Dok je Lucy nesigurna, boji se izaći iz neke svoje zone komfora i konstantno kao da se samosažalijeva, Brittany je puno otvorenija, no pitanje je hoće li Lucy njene signale dobro iščitati. Djeluje to pomalo kao zakašnjeli coming-of-age, neduhovita komedija o samootkrivanju razmaženih tridesetineštogodišnjih dobro situiranih Amerikanki s pomodarskim pogledima na život i svijet. Ne mogu reći da me ovaj film nešto posebno oduševio i da sam ga zaobišao ne bih baš ništa propustio.
Primjedbe
Objavi komentar