Tandem Kristijan Milić - Josip Mlakić već je treći put udružio snage nakon filmova "Živi i mrtvi" i "Mrtve ribe", a rezultat je iznimno zanimljiv triler čija se radnja odvija za vrijeme rata u srednjoj Bosni 1993. godine. Ponovno je Mlakić napisao scenarij prema svom romanu, a trenutačno vjerojatno najbolji hrvatski žanrovski filmaš Milić snimio je pravo filmsko iznenađenje. Podjednako je "Božji gnjev" ratni film, uzbudljivi triler, kriminalistička drama, karakterna studija, kao i društvena studija o lopovluku i korupciji na čijim su temeljima izgrađene sve ove naše tranzicijske države. Premijeru je "Božji gnjev" imao na festivalu u Puli gdje je osvojio nagrade za make-up i specijalne efekte, a imamo ovdje sjajnog i zanimljivog protagonista kojeg pratimo praktički u svakoj sceni.
Film prati Iliju, vojnika HVO-a u srednjoj Bosni krajem 1993. godine. Nakon rutinske akcije postavljanja mina, Ilija saznaje da mu je mlađi brat Goran poginuo zajedno s osmoricom vojnika iza neprijateljskih linija. Preko prijatelja iz tajne službe, Ilija otkriva da misija u kojoj je Goran stradao nije bila službena, već su on i ostali vojnici bili plaćenici. Istražujući dalje, Ilija razotkriva mrežu ilegalnih aktivnosti koja uključuje ne samo vojsku, već i visoko rangirane dužnosnike. Kako njegova istraga postaje sve opasnija, Ilijina prvobitna želja za istinom pretvara se u opasan osvetnički pohod. Tako glasi vrlo dobar kratki opis radnje na Wikipediji, a u glavnoj je ulozi odličan mostarski glumac Ivo Krešić dok u epizodnim ulogama vidimo tu brojna poznata lica iz hrvatskog i bosansko - hercegovačkog filma.
Iako nas je Milić već navikao na filmove koji se potpuno razlikuju od većine onoga što se u nas snima, moram priznati da nisam očekivao ovakvu priču. Iako je očigledno da je budžet tu bio skroman što je uostalom sudbina valjda svih naših filmova, okruženje je izvrsno prikazano. Radnja se odvija negdje u srednjoj Bosni usred zime i lokacije su izvanredne, baš kao i likovi koji su uvjerljivi, životni, kvalitetni. Potraga za istinom oko bratove pogibije dovest će kasnije Ivu i do Zagreba, a iako je sama priča tu fikcionalna, djeluje sve to kao nešto što se vrlo lako moglo dogoditi. Bio je "Božji gnjev" pravo osvježenje na hrvatskoj filmskoj sceni koja godišnje izbaci tek nekoliko cjelovečernjih filmova i vjerojatno najbolji domaći film koji sam gledao unazad nekoliko godina.
Primjedbe
Objavi komentar