Legendarni britanski filmaš Mike Leigh vratio se s još jednom kvalitetnom dramom, a "Teške istine" prvi je njegov film nakon pauze od šest godina i povijesne drame "Peterloo". Nakon izleta u povijesna razdoblja, "Hard Truths" je prepoznatljiva Leighova intimna socijalna obiteljska drama po kakvima je najpoznatiji i pratimo tu sudbinu jedne britanske obitelji porijeklom negdje s Kariba. Pansy Deacon (Marianne Jean-Baptiste bila je nomirana za Baftu za najbolju žensku ulogu) depresivna je i tjeskobna pedesetineštogodišnjakinja koja živi s mužem vodoinstalaterom Curtleyem i nezaposlenim 22-godišnjim sinom Mosesom. Taj šutljivi debeljuco sveo je svoje postojanje gotovo na razinu amebe jer gotovo uopće on ne govori, samo gleda u zemlju, sluša muziku, igra igrice, a dok se povremeno prošeta bivši kolege iz škole ga maltretiraju pa dijelom i shvaćamo zašto je tako povučen u sebe.
No, njegovo ponašanje silno živcira mamu koja je nevjerojatno kratkog fitilja, a nije Moses jedina meta njenih kritika, već se doslovno ona izderava na sve ljude koje susretne, bilo da su članovi njene obitelji ili slučajni ljudi koje susretne na ulici ili trgovini. Djeluje ona baš kao neizdrživa osoba jer doslovno sve joj smeta, a jedina koja ima još nešto malo živaca za nju je njena mlađa sestra frizerka Chantelle. Ona je samohrana majka dvije kćeri stare negdje kao Moses, no one kao da su sušta suprotnost Pansinoj familiji. One razgovaraju, druže se, zabavljaju, zafrkavaju, no i među njima postoje neke tajne i neke teme o kojima se ne govori.
Ponaša se Pansy kao da je žrtva nekoga ili nečega, a premda život s bezveznjakom kao što je njen muž i sinom amebom kojeg se valjda neće riješiti nikad i nije za poželjeti, svojim ispadima ona još otežava situaciju. Muž i sin takvi kakvi jesu kao da joj se ne usuđuju reći da možda ne bi bilo loše da potraži psihološku pomoć, uostalom kada joj sestra nešto takvo i spomene ova se izderava na nju. Ta teška istina iz naslova filma je da je nemoguće pomoći nekome tko sam sebi ne želi pomoći i tko odbija svaku pomoć, a nedostatak normalne komunikacije očigledno je najveći problem za ovu obitelj.
I nosi doslovno ovaj film na svojim leđima odlična Jean-Baptiste koja je i ranije najbolju i najpoznatiju ulogu imala u jednom Leighovom filmu, "Tajnama i lažima" gdje je zaslužila i nominaciju za Oscara za najbolju sporednu žensku ulogu. Njena Pansy je doslovno žena uragan koja izbacuje iz takta doslovno svakoga koga susretne, no shvaćamo da ona nije oduvijek bila takva osoba, već da joj se nešto moralo dogoditi u životu. Jedan od okidača bila je nedavna smrt njene mame, no ponaša se ona kao osoba koja je godinama sve skupljala u sebi, šutjela i nije govorila ništa. A onda je odjednom taj balon eksplodirao i sve je izletjelo van i sručilo se na sve oko nje. Bio je to još jedan kvalitetan film veterana koji je već prošao osamdesetu godinu života, a Leigh je i s "Hard Truths" potvrdio da usprkos godinama nije izgubio ni smisao za humor, iako mi je to bilo ipak nešto slabije od njegovih najboljih filmova slične obiteljske tematike.
Primjedbe
Objavi komentar