Smrt znači kraj života, ali ne i kraj odnosa s nekim. Rečenica je to koju na početku i na kraju ove nažalost već pomalo zaboravljene drame izgovara glavni junak filma, sredovječni sveučilišni profesor Gene Garrison (Gene Hackman). A taj odnos koji ne završava i nakon nečije smrti je odnos oca i sina. Gene je sin, a Tom (Melvyn Douglas) je otac. Strogi, zahtjevni otac, danas 80-godišnjak kojem je sin cijelog života želio ugoditi i želio je da ovaj bude ponosan na njega. No, stari ne samo da nikada nije zadovoljan, već kao da on namjerno sina pokušava održati u toj poziciji. Kad sam blizu njega, kao da se smanjim, objašnjava Gene, a sjajan je "I Never Sang for My Father" film o odnosu roditelja i djece, životu i smrti i onome što bismo jedni drugima rekli, no ne kažemo.
Očigledno je da otac i sin vole jedan drugoga, no jednostavno oni ne znaju komunicirati, a upoznajemo ih dok Gene dočekuje roditelje na aerodromu jer se oni vraćaju s odmora na Floridi. I Tom i njegova žena Margaret (Dorothy Stickney) su stari i bolesni, a saznajemo da je Gene udovac čija je žena umrla prije godinu dana. U međuvremenu se ponovno zaljubio, i to u liječnicu iz Kalifornije i razmišlja o preseljenju kod nje, ali roditelji kao da ga koče i sputavaju u tome. Osjeća on kao da ih ne može napustiti, pogotovo ne oca koji je nekoć bio velika faca u gradu, gradonačelnik i predsjednik školskog odbora.
No, to vrijeme odavno je prošlo, gotovo svi njegovi suvremenici su već umrli, a tko danas pamti tipove bitne prije 20 ili 30 godina. Živi tako stari sa sjećanjima na ta slavna vremena i iznimno je posesivan kad je u pitanju njegov sin, a Gene se gotovo osjeća kao taoc svojih roditelja, posebno oca. Situacija će se dodatno zakomplicirati nakon što Geneova mama iznenada umre, a Tom ostane sam i njegova ovisnost o sinu postane gotovo apsolutna. Saznajemo i da je stari Tom bio prilično strog i autoritativan otac. Vlastitu kćer je čak istjerao iz kuće jer se odlučila udati za Židova, a nesretni Gene sve je rastrganiji između obveze prema ocu i želje da slobodno živi svoj život, bez da ga netko sputava i koči.
Snimio je ovaj film Gilbert Cates prema istoimenoj popularnoj broadwayskoj predstavi, a imao je "Nikad nisam pjevao ocu" i tri nominacije za Oscara. Uz onu za adaptirani scenarij, za glavnu i sporednu ulogu nominirani su bili Douglas i Hackman. Iako je za vrijeme snimanja ovog filma Hackman već zagazio u četrdesetu do tada je uglavnom dobivao sporedne uloge. Krajem šezdesetih umalo je prihvatio ulogu Mikea Bradya u tada iznimno popularnoj seriji "The Brady Bunch", no njegov agent ga je uspio nagovoriti da je odbije jer za njega ima nešto puno bolje. Sva sreća pa ga je stari Gene poslušao i prihvatio ulogu u ovom filmu koja ga je odmah katapultirala u holivudsku glumačku kremu i ubrzo su slijedile brojne sjajne uloge po kojima ga pamtimo.
Primjedbe
Objavi komentar