Nema puno biografskih filmova koji mogu stati u istu rečenicu s filmom Spikea Leea o kontroverznom crnačkom aktivistu Malcolmu X. Osnovni smisao svakog biografskog filma trebao bi biti da gledatelj na temelju njega pokuša shvatiti tko je bio taj lik čiji život pratimo, što ga je oblikovalo i pogonilo, a sve to saznajemo u "Malcolm X". Ponekad mi ide na živce to nezaustavljivo štancanje biografskih filmova o neznanim i znanima, pogotovo kada se obično neuspješno cijeli život koji je obično iznimno sadržajan pokušava ugurati u jedan cjelovečernji film. Lee je definitivno uspio u toj zadaći uzevši si dobrih 200 minuta, no nakon ovog filma potpuna nam je jasna transformacija Malcolma iz sitnog kriminalca u radikalnog aktivista ubijenog 1965. godine.
Shvatit ćemo uz ovaj film i sav bijes ne samo Malcolma, već i ljudi poput njega koji su odrastali u bijedi, siromaštvu. U strahu što će se dogoditi s njima i članovima njegove obitelji i u svijetu koji im je predvidio mjesto na samom društvenom dnu. Život u siromaštvu, na ulici, kriminalu kao da je bio predodređen za mladog crnca tada u Americi jer tek rijetki su dobili priliku da se izvuku iz toga. U Leejevom filmu vidimo kako je to bilo ako ne gotovo nemoguće, iznimno teško i kako je cijeli sustav bio postavljen tako da siromašni crnci poput Malcolma ostanu siromašni, ne talasaju i budu zadovoljni mrvicama koje im se ostave. I što najvažnije, da budu pokorni.
Malcolma (sjajni Denzel Washington nominiran je za Oscara) na početku tako upoznajemo kao 20-godišnjaka koji uživa u životu. Ili barem onoliko koliko bi crnac 1945. godine u Bostonu mogao uživati. U kratkim flešbekovima saznajemo njegovu obiteljsku priču i rano djetinjstvo u Nebraski odakle je morao pobjeći nakon što su mu oca, lokalnog propovjednika ubili KuKluxKlanovci, poslije čega je usvojen u Bostonu. Vidimo njega i najboljeg mu prijatelja Shortya (Lee) kako se odjevaju kao kicoši, izlaze i zabavljaju. Kako hvata bjelkinje, a ubrzo kako ostavlja posao pomoćnika u kuhinji i odlazi u njujorški Harlem gdje postaje član kriminalne organizacije koju vodi West Indian Archie (Delroy Lindo).
Odlazak u zatvor bit će ključni trenutak za Malcolma koji će ondje upoznati jednog od vodećih ljudi vjerske organizacije Nacija islama. I promijenit će svoj život, ostaviti kriminal, posvetiti se vjeri i postati ubrzo jedan od najpoznatijih crnačkih aktivista u Americi. Malcolm X i dalje je čovjek koji izaziva ogromne kontroverze jer za crnačko stanovništvo u Americi, ali i u ostatku svijeta on je ikona borbe za slobodu, prava i jednakost. No, za dio bijelaca on je i dalje radikalni crni supremacist koji za razliku od kolega predvođenim Martinom Lutherom Kingom nije zagovarao mirno rješenje, suživot i nenasilje, već je on bio uvjeren da između crnaca i bijelaca nema suživota. Da su crnci u Americi stoljećima bili proganjani i maltretirani od bijelaca i da nikakav oprost za svo zlo nije moguć.
I ne samo da je priča o Malcolmu X inspirativna, emotivna, ali i edukativna, već je Lee snimio iznimno zabavan i uzbudljiv film. Bilo je to vrijeme kada se Lee tek počinjao etablirati kao jedan od vodećih afroameričkih filmaša i predma je očigledno ova biografska drama itekako aktivistička, uspio je svoj aktivizam i svoj bijes nekako suspregnuti i ne dopustiti da to sve preuzme film, kao što je bio slučaj s nekim njegovim posljednjim filmovima. Ne bježi Lee ni oko kontroverzi oko Nacije Islama, a shvatit ćemo do kraja i ogromno Malcolmovo razočaranje ne samo zato što mu je postalo jasno da je prevaren i izdan od najbližih ljudi, već i zato što je shvatio da se crnci nikad neće izvući iz pozicije u kojoj se nalaze jer se ne mogu ujediniti.
I dalje je to jedna od najboljih uloga u karijeri Denzela Washingtona koji je od Malcolma uspio stvoriti višedimenzionalni lik. Čovjeka svjesnog svojih mana i sveg lošeg što je činio, ali i čovjeka spremnog na promjenu. I to radikalnu promjenu. Idealista uvjerenog da ako se on uspio tako promijeniti da onda može svatko, ali baš kao što su svi idealisti naivni, takav je i Malcolm jer kao da ne želi samom sebi priznati da to nije prava ljudska priroda. Možda i najbolji posao Lee je napravio što Malcolma nije prikazao kao sveca, već kao čovjeka od krvi i mesa spremnog riskirati sve za svoja uvjerenja što će ga na kraju itekako koštati.
Primjedbe
Objavi komentar