Kanađanin Xavier Dolan se kao zanimljiv autor predstavio već u ranim dvadesetim godinama života, a "Mommy" je do danas vjerojatno najbolji, najzreliji i najzanimljiviji film koji je snimio. Emotivna je to i potresna drama o odnosu majke i 15-godišnjeg sina koji je psihički bolestan, agresivan i potpuno nepredvidiv. Ponaša se Steve (Antoine Olivier Pilon) kao divlji huligan potpuno izvan kontrole, no mama Diane (Anne Dorval) je očito spremna učiniti sve za sina iako je on očigledno beznadežan slučaj. Na neobičnost ovog filma utječe i čudan, gotovo pa okomiti formati slike, a smjestio je Dolan radnju u fikcionalnu bližu budućnost u kojoj je roditeljima skromnijih financijskih mogućnosti dozvoljeno problematičnu djecu ostaviti u bolnicama i ustanovama.
U jednoj takvoj ustanovi i Diane je očigledno nekoć ostavila Stevea. Njen muž i Steveov otac je ranije umro, a taj tinejdžer ne samo da pati od poremećaja u ponašanju, već se on uopće ne može kontrolirati pa je jednostavno potjeran iz jedne takve ustanove nakon što je izazvao požar u kojem je drugo dijete ozlijeđeno. Diane nema izbora i uzet će Stevea natrag iako je i sama u financijskim problemima, u potrazi za poslom, a on je stvarno hodajući kaos. No, u tom najgorem trenutku za mamu i sina, pojavit će se njihova susjeda Kyla (Suzanne Clement), susjeda učiteljica koja si je uzela godinu dana odmora od posla te će ona pokušati raditi sa Steveom i rezultati će se čak i pojavljivati.
Ipak, pitanje je može li se ovaj mladić uopće staviti pod kontrolu jer jednostavno je on previše nepredvidiv. I na najmanju sitnicu on odmah skrene s kolosijeka i počne divljati, nekontrolirano se i agresivno ponašati, kao da jednostavno ne može razumijeti kakve bi mogle biti posljedice takvog ponašanja. Očigledno je i kako je Diane uz takvog problematičnog sina na rubu ludila, a "Mommy" se ističe baš kao unikatan i poseban, originalan i nevjerojatno zreo film, tim više jer je Dolan u vrijeme snimanja imao tek 23, 24 godine. On sam je napisao scenarij o tinejdžeru s poremećajem u ponašanju iako je i sam priznao da do tada uopće nije ni znao neku osobu s ADHD-om. No, možda je zato i sve to zanimljivije jer zamišlja on kako bi to moglo izgledati, a Steve je definitivno mladić koji bi svojim ispadima u ludnicu mogao poslati i one naizgled najstabilnije.
U početku nam je nejasno koja je uopće Kylina motivacija, no saznat ćemo da je njezin sin koji bi bio negdje Steveovih godina preminuo pa će u njemu pronaći neku vrstu zamjene. I razvit će se između njih netipičan, baš nježan odnos, a ona kao da će jedina moći upravljati s njim. Pomalo Steve po ponašanju podsjeća na divlju životinju koja se jednostavno ne da ukrotiti i koja ne doptušta nikome da mu nešto kaže, no upravo će Kyla biti ta kojoj će dopustiti da mu se približi. No, pitanje je ima li spasa i pomoći takvom mladiću. Posebno je impresivna i emotivna scena pred kraj filma kada Diane zamišlja Steveovu budućnost i kako je njihov život mogao izgledati da je on "normalna" osoba, a bila je to i prva scena koju je Dolan osmislio i po njoj je izgradio ostatak filma.
Premijeru je "Mommy" imao u glavnom programu festivala u Cannesu gdje je Dolan dobio nagradu žirija i time si zacementirao status čuda od djeteta, nevjerojatnog talenta koji se, doduše, u međuvremenu malo zagubio i zadnjih godina nije snimio ništa ni izbliza tako kvalitetno. I premda je riječ o klasičnom autorskom arthouse filmu, postigao je "Mommy" i iznenađujuće dobar uspjeh na kino blagajnama zaradivši više od 13 milijuna dolara, s tim da ga je samo u francuskim kinima pogledalo više od milijun gledatelja. Film je to istovremeno na trenutke potpuno divlji i gotovo urnebesan kada Steve krene sa svojim ispadima i divljanjima, a opet tako kompleksan, potresan i nadasve originalan.
Primjedbe
Objavi komentar