Zbilja se ne mogu sjetiti filma koji mi je više išao na živce od nadrealističke humorne drame koju je napisala i režirala američka filmašica Marielle Heller (Can You Ever Forgive Me?, Damin gambit, A Beautiful Day in the Neighbourhhod). Najavljen je "Nightbitch" kao nekakva kombinacija body horora i crne komedije i ponadao sam se da bi to moglo biti nešto zabavno i ludo na tragu genijalne "Supstance", no ispostavilo se da je to jedan od onih filmova - drkica, kako ih volim nazvati. Ma koliko se Amy Adams trudila i bez obzira što je ona zapravo odlična u ulozi žene koja je ostavila svoju profesionalnu umjetničku karijeru kako bi postala kućanica i brinula se o malenom sinu, bilo je to baš iritantno i frustrirajuće dosadno.
Zaglavila je ta neimenovana očito ne baš mlada mama u životu koji je vjerojatno zamišljala potpuno drukčije. Depresivna je, dosadno joj je, frustrirana i očajna što joj se život sveo isključivo na ulogu majke koja je stalno kod kuće ili na nekim susretima na kakva idu mame s malenom djecom. S druge strane, njen muž (Scoot McNairy) je zaposlen, često odsutan, a on kao i da ne primjećuje da mu se žena raspada i da ludi zbog onoga što prolazi. Kako je ona sama nakon što je ostala trudna predložila da ostavi posao i posveti se odgoju djeteta, tako on misli da je sretna i zadovoljna i da živi onako kako je željela, a i ne shvaća kroz što ona prolazi.
I da ne bi to bila samo kućna drama o dokonoj i dobro situiranoj kućanici i majci jednog djeteta koja proklinje dan što je donijela odluke kakve je donijela, počet će se ona tijekom noći transformirati u psa. I noćima će ona tako lutati gradom slobodna i divlja, a taj bizarni transformativni dio niti je bio strašan, niti je bio smiješan i pokazao se potpuno promašenim. Ionako iritantan i dosadan film tom otužnom varijacijom na temu dr. Jekylla i mr. Hydea dodatno je bezvezan jer ta transformacija se pokazala potpuno promašenom i neuspješnom metaforom za krizu koju lik Amy Adams proživljava.
Primjedbe
Objavi komentar