Već smo gotovo zaboravili da postoji srbijanski filmaš Mladen Đorđević čiji je kontroverzni "Život i smrt porno bande" iz 2009. godine momentalno dostigao kultni status. Čak 14 godina čekalo se na sljedeći Đorđevićev igrani film, a "Radnička klasa ide u pakao" ponovno je luda i divlja kombinacija drame, trilera, krimića pa i horora prepuna simbolike. Počinje "Radnička klasa ide u pakao" gotovo kao klasična postjugoslavenska tranzicijska priča o uništavanju tvornica i privatizacijskoj pljački kojoj smo svi svjedočili. Vrlo je vjerojatno da bi velik dio te zastarjele jugoslavenske industrije propao sam od sebe, ali tijekom pretvorbe to je samo ubrzano i pojedinci su se lijepo okoristili, dok je ta nekadašnja radnička klasa ostala bez posla i budućnosti.
Vodi nas ovaj film u neimenovano mjesto u srpskoj provinciji u kojem su gotovo svi radili u tvornici koja je u međuvremenu propala. Pet godina ranije se ondje dogodila i katastrofa jer je u požaru pogona poginulo nekoliko ljudi, a mještani su uvjereni kako su vlasnici požar podmetnuli kako bi lakše prodali zemljište. Mještani, bivši radnici i obitelji stradalih i dalje se okupljaju i traže pravdu protiv vladajućeg lokalnog trojca - gradonačelnika, vlasnika tvornice i šefa kriminalnog podzemlja jer su uvjereni da svi oni imaju prste u nesreći. Tu skupinu bijesnih, očajnih, ogorčenih ljudi svih generacija koji su izgubili svaku nadu u bolje sutra predvodi Ceca (Tamara Krcunović), a u mjesto negdje na jugoistoku Srbije neočekivano će se nakon 13 godina vratiti misteriozni Mija (Leon Lučev).
Da se naslutiti da je Mija bio i u zatvoru, a u međuvremenu je on naučio tajne tarota i crne magije i uz ta novostečena znanja pokušat će on mještanima osigurati neku vrstu pravde, makar i osvetničke. Film je to prepun simbolike, a od početka do kraja ugođaj je tu baš jeziv, ljigav, nelagodan i taj misteriozni okultist vrlo brzo će steći povjerenje mještana. Do kraja će se sve to pretvoriti u neobični groteskni triler u kojem će ta skupina luzera dočekati svoju priliku za osvetu, a iako je "Radnička klasa ide u pakao" pomalo kaotičan film, opet je to bilo potpuno ludo i divlje. Možda na početku ima Đorđevićev film problema s tempom i djeluje to pomalo monotono i razvučeno, no do kraja to uopće nije bilo loše, štoviše.
Bez obzira što kao da je na kraju zaboravio na tog misterioznog šarlatana okultista kada će u prvi plan doći upravo mještani željne osvete i svoje verzije pravde, a sama završnica je gotovo pa nadrealističko nasilno i divlje ludilo gotovo na tragu "Porno bande". Vizualno također to djeluje jako dobro i glumci su uvjerljivi i kvalitetni, a mračna je to i groteskna parabola na zlo koje uništava naša posttranzicijska društva. Taj miks političara, kriminalaca koji su preko noći postali ugledni poduzetnici, a sve pod blagoslovom crkve, ono je što uništava sva ova društva i ljude koji bi željeli poštenim radom uspjeti. No, kako to postići kada svakog dana gledaš tu pokvarenu bagru koja gazi sve pred sobom, otima, ako treba i ubija, ali zato im je ovdje pripremljena barem simbolička kazna.
Primjedbe
Objavi komentar