Moram priznati da nisam očekivao da Brady Corbet ima kapacitet za ovakvu grandioznu epsku dramu nakon prethodnih ne pretjerano zanimljivih filmova "The Childhood of a Leader" i "Vox Lux". Još kao dijete on se počeo baviti glumom, a pamtimo ga iz tih dana kao jednog od intrudera u američkoj verziji Hanekeovih "Funny Games", da bi se ubrzo posvetio pisanju i režiji. Tako je sa suprugom, Norvežanskom Monom Fastvold zajedno napisao scenarij za "Brutalista", a iako bi se po samoj priči moglo naslutiti da je to film snimljen po stvarnoj osobi i stvarnim događajima, fikcionalna je to biografija mađarskog arhitekta koji je poslije II svjetskog rata stigao u Ameriku.
I nevjerojatan je film koji me po duhu podsjetio na još jedno remek-djelo, čudesni "Bit će krvi" Paula Thomasa Andersona jer i "Brutalist" je zapravo film o izgradnji Amerike. O snovima, ambicijama, opsesijama, skršenom europskom idealizmu koji će doći u konflikt sa surovim američkim kapitalizmom. Film je to i o izbjeglicama, nesretnicima sa svih strana svijeta koji su gotovo goli, bosi i gladni stigli u Ameriku da bi je upravo oni izgradili i učinili najvećom, najmoćnijom i najrazvijenijom zemljom svijeta. Film je to o iskustvu stranca koji je proživio nezamislive užase i koji se ne uspijeva prilagoditi američkom načinu razmišljanja i koji osjeća da je ondje nepoželjan, ali nužan jer Amerikanci jednostavno nemaju iskustvo, oštrinu, dubinu, čak i patnju koju su ovi proživjeli.
Posebno je upečatljiv epilog filma koji traje gotovo tri i pol sata, no uopće nisam imao dojam da je tako dugačak kada shvatimo što je taj beskompromisni arhitekt vizionar želio postići, što mu je bila inspiracija za ono što je želio izgraditi i otkuda taj brutalizam u njegovoj arhitekturi. I vizualno je to senzacionalan film, misteriozan i nekako mračan, istovremeno enigmatičan, a opet tako jednostavan i jasan u kojem je Adrien Brody gotovo nastavio ondje gdje je stao u "Pijanistu" Romana Polanskog. Iako ne znamo što je Brodyev Laszlo Toth, mađarski Židov koji se školovao kod pionira Bauhausa Waltera Gropiusa, prošao točno u ratu, saznajemo da je on bio u koncentracijskom logoru.
Stiže on u Philadelphiju 1947. godine i ne znajući kakva je sudbina njegove supruge novinarke Erzebeth (Felicity Jones), a nastanit će se ondje kod bratića Attile (Alessandro Nivola) koji je svoje mađarsko prezime Molnar promijenio u Miller i prešao je na katoličanstvo oženivši Audrey. Kako bi se bolje prilagodio američkoj kulturi i duhu, Attila se potpuno asimilirao, a to je nešto što Laszlu jednostavno ne uspijeva. Ubrzo će se on u Americi navući na heroin, a ključan trenutak bit će upoznavanje basnoslovnog bogatog bogataša Harrisona Van Burena (Guy Pearce).
Doduše, prvi njihov susret neće biti najbolji jer Van Burenov sin će Attilu i Laszla angažirati da starome izgrade knjižnicu, a tek nekoliko godina kasnije taj plutokrat će doći do arhitekta kada sazna tko je zapravo on. Ponudit će mu tada da izgradi on monumentalni memorijalni centar u spomen na njegovu pokojnu majku, a izgradnja toga će se za Laszla pretvoriti u potpunu opsesiju. Još godine će proći kad će se Laszlu pridružiti njegova supruga koja će stići u društvu nećakinje, no Laszlov perfekcionizam i nepopustljivost dovodit će ga stalno u konflikte. I to ne samo s Van Burenom, tim mračnim, podmuklim tipom, pravim pandanom građanina Kanea, već s cijelom protestantskom tradicionalnom zajednicom sumnjičavom prema namjerama jednog Židova.
Očito je da Laszlo prezire to WASP društvo (bijeli aglo-saksonski protestanti), barem jednako koliko i ono njega, a dok će za njega izgradnja te monumentalne građevine biti životni san kojim bi dokazao svoju nadmoć nad tim površnim, lažnim i "umjetnim" ljudima, za Van Burena kao da je to najobičniji hir. Stalno će on odustajati od radova pa ih ponovno počinjati, a Laszlo kao da će sve dublje tonuti u ludilo i očaj. Neobičan je tu i odnos njih dvojice jer dok očito Laszlo prezire, čak i mrzi tog nadmenog bogataša koji živi u dvorcu u odnosu na koji Kaneov Xanadu izgleda kao koliba, ovaj kao da je unatoč beskonačnom bogatstvu zavidan Laszlu na intelektu, sposobnosti da preživi, idejama, hrabrosti.
No, Van Buren je taj koji ga plaća i koji je valjda kao svaki pravi plutokrat uvjeren da može posjedovati i kupiti sve i svakoga, a Laszlo ga intrigira baš zato što to ne dopušta. I stvarno je nevjerojatno da fantastičan glumac kao što je Brody praktički od "Pijanista" nema niti jednu ni približno tako dobru ulogu, a u ovih više od dva desetljeća je glumio u svemu i svačemu. Uloga Laszla Totha čak mi je i bolja od uloge u "Pijanistu", a sjajno mu parira i Guy Pearce kao posesivni magnat čija opsesiju arhitektom će nam također do kraja postati donekle jasna. Ne samo da je "Brutalist" jedan od najboljih filmova godine, već je to jedno od najboljih djela u posljednjih nekoliko godina, monumentalna epska drama.
Primjedbe
Objavi komentar