Paul Verhoeven i dalje je daleko najpoznatiji nizozemski filmaš koji je i u Hollywoodu imao iznimno uspješnu karijeru. Robocop, Totalni opoziv, Sirove strasti, Showgirls, samo su neki američki filmovi koje potpisuje ovaj Nizozemac, a da voli šokirati i provocirati pokazao je on već erotsko - psihološkim trilerom "Četvrti čovjek". Predstavio se on doduše još točno deset godina ranije erotskom romantičnom dramom "Tursko voće" izabranom i za najbolji nizozemski film 20. stoljeća, a u "Četvrtom čovjeku" pozabavio se on i nekim idejama koje je desetak godine predstavio u kultnim "Sirovim strastima".
Snimio je on film prema istoimenom romanu nizozemskog pisca Gerarda Revea koji je i glavni protagonist cijele priče. Taj psihički nestabilni pisac biseksualnih sklonosti Gerard (Jeroen Krabbe) voli i zaviriti u čašicu, a putuje on iz Amsterdama u Vlissingen kako bi održao književno večer. Ondje će upoznati mladu i misterioznu tajnicu lokalnog književnog kluba Christine (Renee Soutendijk) koja ga stalno snima onom ručnom starinskom kamerom. Vrlo brzo će se njih dvoje upustiti u nešto za što je Gerard mislio da će biti susret za jednu noć, no ta misteriozna žena istovremeno će ga fascinirati i dovoditi do ludila. Postat će on uvjeren da se nešto jako čudno oko nje događa, a što je najgore od svega, konstantno od doživljava jezive noćne more te će se dio onoga što je sanjao početi događati i u stvarnosti.
I djeluje to od početka do kraja baš groteskno, a ta misteriozna plavuša Gerarda će ujedno inspirirati na pisanje novog romana. I ranije je Verhoeven pokazao da je autor posebnog i delikatnog stila, a s "De vierde man" je nagovijestio kakve će ga teme zanimati i u budućnosti. Jer mnogi njegovi filmovi koje je snimao kasnije su nabijeni erotikom, ali i seksualnom opsesijom koja kao da pogoni oboje glavnih likova. Čini se to kao i neka vrsta varijacije na temu klasičnog film-noira jer imamo i ovdje standardnu noirovsku femme fatale, istovremeno tako šarmantnu i neodoljivu mladu damu čijim je dražima gotovo nemoguće odolijeti iako te takva može dovesti i u smrtnu opasnost.
Vizualno mi se činilo da je Verhoeven "Četvrtog čovjeka" snimio barem dijelom pod utjecaja talijanskog gialla i horora koje je snimao Dario Argento. No, očigledno je da među njima postoje velike razloge jer dok je Argento bio perfekcionist i estetičar koji je svu pažnju stavljao na vizualno, Verhoevena najviše zanima ono što je u ljudima. Psihička nestabilnost, opsesije, seksualne devijacije, mračne vizije, sve to su osobine koje se mogu staviti uz pisca kojeg će susret s misterioznom plavušom dovesti u veliku opasnost. No, ono što je posebno zanimljivo kod ovog filma je što se čini da ni Verhoeven cijelu ovu priču ne shvaća posebno ozbiljno, već kao bizarnu zafrkanciju.
Primjedbe
Objavi komentar