Bigas Lina je u svojim filmovima često znao parodirati i ismijavati tipične klišeje iz španjolskog filma pa i samog španjolskog identiteta, a ova urnebesna komedija bio mu je možda i najuspješnijih film. Osvojio je on za "Šunka šunka" i Srebrnog lava na festivalu u Veneciji, a do kraja ćemo shvatiti da je to film koji se ismijava, čak i neskriveno ruga klasičnim romantičnim filmovima, melodramama o velikim, fatalnim i zabranjenim ljubavima. Gledajući ponovno "Jamon jamon" nakon valjda više od 20 godina, činilo mi se da je to i brutalna zajebancija na račun u to vrijeme iznimno popularnih sapunica koje su se tada u Španjolskoj, pogotovo u latinoameričkim državama štancale kao blesave. I koje su bile potpuno blesave, glupave, besmislene i apsurdne pa se znalo dogoditi da glavni junak nakon 350. epizode spozna da je sam sebi djed ili slično.
Osim što se volio ismijavati iz španjolskih stereotipa, Luna je bio i veliki erotoman što je očito i u ovom filmu koji je sam opisivao kao romantičnu tragikomediju. No, Lunu ćemo zapamtiti i jer je upravo on otkrio neke tada mlade glumce koji su se kasnije prometnuli u velike zvijezde, kao Javiera Bardema i Penelope Cruz koji vjerojatno nisu mogli ni zamisliti da će dvadesetak godina poslije "Jamon jamon" postati par i u stvarnom životu. Uz tada 23-godišnjeg Bardema i jedva punoljetnu Cruz pojavljuju se tu i talijanske veteranke Stefania Sandrelli i Anna Galiena. Sama priča počinje kao klasični stereotip svakog starog romantičnog filma.
Silvia (Cruz) je mlada i siromašna ljepotica koja živi u španjolskoj vukojebini smještenoj negdje u pustinji i radi ona u tvornici gaća, a glavni hobi joj je spremanje omleta. Živi ona s mamom Carmen (Galiena) koja sada vodi bar ili bolje rečeno bordel u kojem je i sama nekoć bila prostitutka, a ta stigma je i dalje prati. Silvia je u tajnoj vezi s Jose Luisom (Jordi Molla), sinom vlasnika tvornice gaća koji će je zaprositi kada mu ona otkrije da je trudna. No njegova mama Conchita (Sandrelli) ne želi za to ni čuti pa će angažirati Raula (Bardem), mladog dostavljača pršuta koji sanja da će postati toreador kako bi zaveo Silviu i uništio njenu vezu s Joseom Luisom.
I jasno da će se to pretvoriti u potpuni kaos u kojem više bog ne zna tko tu koga jebe (i doslovno), a groteskna je to kromedija s likovima svedenim na prave karikature. I ne samo likovi, već je i cijelo okruženje tu potpuno karikaturalno jer kućni ljubimac Silvijinih mlađih sestara je maleni praščić, a žive oni u nekoj straćari uz cestu koja izgleda kao da je ispala iz nekog ciganskog naselja. Tu je na kraju i legendarna borba pršutima, a podjednako je to erotično i smiješno, ali smiješno na potpuno uvrnuti i opičeni način, baš po mom ukusu. Potpuno je to anarhičan film u koji je Luna uspio ubaciti i potpuno nadrealne sekvence Silvijinih snova, a brutalno je to ismijavanje iz ljudske prirode, niskih pobuda i strasti koje nas znaju ponekad zaslijepiti.
Primjedbe
Objavi komentar