Za mnoge je prva asocijacija kada se spomene filmsko - televizijski sadržaj o kuhinji i kuharstvu popularna serija "The Bear" u kojoj kroz nekoliko sezona pratimo dinamiku u pečenjarnici u Chicagu koju ambiciozni mladi chef pokušava pretvoriti u vrhunski restoran. Sjajno "The Bear" prikazuje taj stresni, frenetični i kaotični život u kuhinji jednog restorana, a ništa lošiji posao nije napravio ni meksički filmaš Alonso Ruizpalacios. Nije Ruizpalacios bilo tko jer predstavio se on ranije zanimljivim filmovima kao što su "Güeros" i "Museo", igrano - dokumentarnim "Una pelicula de policias", a režirao je on i nekoliko epizoda serije "Narcos: Mexico".
No, "La cocina" što bismo jednostavno preveli kao "Kuhinja" je do sada njegov najbolji film i donosi nam on ovdje zapravo drugu stranu medalje u odnosu na "The Bear". Kuhinja restorana na njujorškom Times Squareu pravi je melting pot, kula babilonska u kojoj brojno osoblje govori valjda sve svjetske jezike, no naravno da je najzastupljeniji tu španjolski. Skoro svaka scena tog stiliziranog, umjetničkog filma premijerno prikazanog u glavnom programu festivala u Berlinu odvija se u kuhinji restorana ili oko nje. A restoran je to koji bi teško mogli nazvati vrhunskim, već se on nalazi na sjajnoj lokaciji i u njega uglavnom upadaju turisti kojima se nudi sve i svašta - od pizza, burgera, tjestenina, škampa, pilećih šnicli.
Prava je to tvornica hrane u kojoj ti bezbrojni turisti zasigurno i ne razmišljaju tko su svi ti ljudi smješteni s druge strane zida, a posložen je proizvodni proces ondje poput prave manufakture. Stilizirana crno - bijela fotografija je izvanredna i snimljeno je to izvanredno jer kamera gotovo neprestano kruži po restoranu u kojem doslovno od početka do kraja vlada potpuni kaos. Ljudi su nervozni, međusobno se svađaju, no uvijek pronađu nešto vremena za zafrkanciju, a vrlo brzo postaje nam jasno da to baš i nije radno mjesto za poželjeti i shvaćamo zašto ondje rade uglavnom stranci od kojih mnogi od njih bez radnih dozvola ili s lažnim radnim dozvolama.
U početku priču pratimo iz perspektive Estele (Anna Diaz), djevojke koja je upravo u New York stigla iz meksičke provincije. Ne zna ona ni slova engleskog, no uspjet će se ona nekako ugurati odmah u posao i to zahvaljujući činjenici da je njen bratić Pedro (Raul Briones) ondje kuhar. I upravo je Pedro središnja figura cijelog filma, taj karizmatični i svadljivi kuhar koji se sa svima svađa, a spreman se i potući s kolegama koji imaju nešto protiv njega. Estela je odmah bačena u vatru, a i gledatelj se gotovo osjeća poput nje samo odjednom ubačen u taj kaos i pokušava se snaći među svim tim ljudima koje prvi put vidi. Odmah na početku saznajemo da je iz blagajne nestalo oko 800 dolara od sinoćnjeg utrška, a točno toliko je Pedro dao Juliji (Rooney Mara), konobarici s kojom je u vezi i koja je ostala trudna.
Planira ona pobačaj iako je Pedro protiv, a s vremenom se sve više počinje činiti kao da ta kuhinja simbolizira Ameriku. Mjesto u koje ljudi dolaze s nadom da će ostvariti svoj američki san, uspjeti, obogatiti se i(li) proslaviti, no za mnoge se taj san ubrzo zna pretvoriti u noćnu moru. Ili pravu zamku, baš poput ovog restorana u kojem su se valjda svi zaposlili vjerujući da je to tek privremeni posao, no ostali su ondje na kraju godinama. Snimio je Ruizpalacios baš sjajan film, podjednako dinamičan i kompleksan, s jako zanimljivim likovima, gotovo pa naturalistički, a opet poetičan i snimljen s puno, puno stila.
Primjedbe
Objavi komentar